U Italiji slave strijelca Zaccagnija kao još jednu potvrdu da je ovo ludo prvenstvo i da dolazi na naplatu naputak njegova sunarodnjaka Pierluigija Colline, sudačkog meštra i nadglednika, da se utakmica produžuje do mile volje, što više to bolje...
To je u suprotnosti s našim kukanjem, a uvjereni smo da se s pravom žalimo kako je to i odakle sudac Danny Makkelie obračunao čak osam minuta sudačke nadoknade! Mak-kelie, kao nekoć kontra Hajduka Mak-simović. No, Collina će Nizozemcu dati za pravo, ali ne zbog toga što je poznati ćelavac Talijan, nego je tako ispoštovao naputak.
O kriteriju faulova (a la jugo-liga, tebi sudim, njima neću) na koji žugamo, Talijani ne pričaju, baš kao ni o seksualnoj orijentaciji arbitra, nema kažu, ni riječi o tome da bi Nizozemac možda bio u vezi, odnosno da ima muža Talijana i da žive u Amsterdamu. Možda jest, možda nije, to se ne spominje.
Dio za zaborav
Slavi se Luciano Spalletti koji je pogodio s izmjenama, ušao je Fagioli u vezni red i Zaccagni u napad i kako kaže naš ‘doušnik‘, duboko grlo iz Torina...:
- Jesam li vam rekao da je Zaccagni bolji od Pellegrinija i Reteguija i Scamacce, a Fagioli od Jorginha koji je bio sjajan u doba Napolija kojega je tada trenirao Sarri, ali koji je sada naprosto sjena od igrača i po meni ja Jorginha ne bih niti pozvao u širi izbor reprezentacije. Spalletti je u finišu progledao. Podsjećam vas i na usporedbu da Spalletti želi od Calafiorija napraviti nekog novog Bonuccija, ne znam hoće li u tome uspjeti, ali se ta upornost isplatila i Calafiori je akciju ubacivanja u prazan prostor kod izjednačujućeg pogotka izveo kao da je Beckenbauer. Mali Kaiser... Gdje su bili vaši? To se i ja pitam, finiš utakmice baš je bio uzbudljiv kao vrtlog, puno događanja...
Naprotiv, prvi dio bio je za zaborav, pa Massimo Franchi, urednik u Tuttosportu kaže:
- Prvi dio bila je to prijateljska utakmica, u ritmu treninga i zapitao sam se što to misli Dalić, pa njemu treba pobjeda, a ništa ne poduzima... Naprotiv, prvi dio odigrao je samo da mu vrijeme prođe...
Ali, Max, kažemo mu, pa to se tako često dogodi, rasplet onda uslijedi tek u drugih 45 minuta.
- Poslije je Dalić napravio dobro što je ušao Budimir, on je razbucao našu obranu, razbio letargiju i učmalost i donio živost. Prvo poluvrijeme, budimo iskreni, bilo je vrlo loše, s obje strane.
Franchi u slavu Euro što ga gledamo ovo ističe. Kaže nam, stanimo načas u neutralni kut i nemojmo biti navijači, pod dojmom pogotka u zadnjoj minuti:
- Pogledajte koliko golova pada u nadoknadi, debelo u sudačkom zaostatku. Ušao je Fullkrug, zabio je za Njemačku protiv Švicarske u 92. minuti, sad je Zaccagni zabio u 98. minuti za naš spas, Mađari su dali gol u stotoj ili 101. minuti, a da ne spominjem i kako je Jović spasio Srbe u posljednjoj sekundi nadoknade protiv Slovenije. A sve to daje dodatnu dimenziju prvenstvu i za pravo intenciji da se utakmica produžuje. Pa i stotinu minuta ako treba!
Lako vam je to govoriti kad je Italiji išlo na ruku.
Dramatika na visini
- Ma neeee, govorim svejedno, neutralno, dramatika je na visini.
Dajte nam vašu misao o Hrvatskoj?
- Očito je na zalazu ova generacija sa svojim veličinama i pokazalo se opet da igraju kao da su priključeni na ‘rallentatore‘, kao usporeni film, ‘moviola‘. Taj nogomet može biti opasan ako se sakrije lopta protivniku, ali to je više hrvatska tiki-taka kao svrha samoj sebi, tiki-taka ali ne za pobjedu. Igrali su kao da im je neodlučeno dosta, a ne da su htjeli pobjedu. Tu Dalića nisam razumio, ali kasnije je sa 1:0 voda krenula na vaš mlin. Ipak, naš izbornik je reagirao zamjenama s klupe i imao sreće da u zadnji čas zabije. Otrcano ću reći, to je nogomet.
Podijelio je još misao o Italiji, uvjeren da ni Hrvatska da je prošla, a ni Italija koja je, eto, prošla, objektivno nemaju šanse daleko dogurati:
- Sad idemo na Švicarsku, našu crnu mačku (‘bestia nera‘, op. a.) zbog koje nismo išli na Mundijal u Katar. Oni su brzi i ne vidim kako ćemo im revanširati. U našoj momčadi su Jorginho, Raspadori, Retegui, Scamacca koji su, oprostite na izrazu, jedno veliko ništa! Naša jedina istinska vrijednost je Donnarumma, ekstra-vratar, gleda te u oči do zadnjeg trena i skida penale. Visok je, a dobro se baca na niske balune. Kad je obranio kazneni udarac svi su u obrani bili toliko sretni i zadovoljni, puni sebe i sreće da su zaboravili da akcija Hrvata traje i dalje i tako smo i gol primili.
Usporedba s velikom Italijom se nameće:
- Pogledajte sastav iz 2006. sve as do asa Totti, Del Piero, Toni, Inzaghi, Pirlo, Cannavaro, Nesta, Zambrotta...
I Gattuso.
- I Gattuso naravno i njegova „grinta”, s posebnom britkošću i motivom. Ovi danas nisu ni blize te squadre. Rekao je naš predsjednik Gravina, mi smo obična, normalna momčad. Obična. Bez vrhunske klase. Ali se borimo s ponosom. Tako je kako nam je i zato smo sretni što smo prošli dalje. Hrvatske mi je, kao zemlje mnogih prijatelja koje imam, žao, onako primiti gol vrlo je ružno iskustvo. Mene je razočarao Sučić, ostao je dužan kao mlada razvikana nada iz tvornice talenata u Salzburgu. Očekivao sam više. Ako je on tako mlad i potentan kao što je primjerice Bellingham, onda je trebao dati puno više. Jedan udarac i ništa više. A trebao je donijeti prevagu – smatra Massimo Franchi, komentator iz Torina.
