StoryEditor
Domaći nogomet'ponosan sam na sve'

Rekorder po broju nastupa za Hrvatsku i dugogodišnji kapetan 'kockastih' prisjetio se najboljih i najgorih trenutaka te poručio: Vjerujem da će nas tribine voditi do pobjede

7. listopada 2019. - 16:18

Kada se priča o reprezentaciji Hrvatske i Poljudu, igranju u Splitu, prva poveznica je Darijo Srna (37). Bivši igrač Hajduka, legenda ukrajinskog Šahtara iz Donjecka, rekorder je po broju nastupa za Hrvatsku (134).

Dugogodišnji kapetan “kockastih” Srna je i teško dostižan rekorder po broju nastupa za izabranu vrstu s trakom oko ruke (69), odigranih susreta u Splitu (sedam), a s obzirom na poziciju na terenu čak je i peti strijelac reprezentacije svih vremena (22 pogotka).

Od 2002. do 2016. godine nosio je Srna dres Hrvatske, poslije Eura u Francuskoj se emotivnim pismom oprostio od reprezentacije. Nakon što je igračku karijeru poslije GOŠK-a iz Gabele, Neretve, Hajduka i Šahtara ljetos okončao u Cagliariju, tada je započeo drugu, trenersku, u svom drugom domu Šahtaru, u kojem su umirovili i njegov dres s brojem 33 koji će zauvijek pripadati samo Srni.

U Ukrajini smo ga i uhvatili nakon velike pobjede njegove momčadi u Ligi prvaka kod Atalante, a u iščekivanju gostovanja Mađarske u četvrtak na Poljudu.

– Prije svega najvažnije da pred utakmicu i na stadionu vlada zdrava i pozitivna atmosfera, da svi budemo jedno. Vjerujem da će se te pozitivne vibracije s tribina prenijeti i na igrače te da će ih ponijeti do vrlo važne pobjede – naglasio je u uvodu Srna.

Baš dva bivša igrača “bijelih” Stipe Pletikosa i Srna dijele reprezentativni rekord po broju nastupa na Poljudu, u sedam navrata nosili su dres Hrvatske na stadionu Hajduka.

– Poljska, Njemačka, Brazil, Nizozemska, Gruzija, Švicarska, Italija. Nije baš bilo puno tih utakmica u Splitu – kao iz topa ispalio ih je sve Srna.

– Sjećam se svega. Uz sav respekt kvalifikacijskoj pobjedi protiv Gruzije, u posebnom sjećanju mi je ostao Brazil. Bez obzira što je to bila samo prijateljska utakmica zbog igračkih veličina brazilske reprezentacije koja su stigla na Poljud to je za mene najveća utakmica u kojoj je Hrvatska bila domaćin u Splitu. Nažalost, moja posljednja utakmica na Poljudu bila je ona s Italijom – priča nam Srna.

U tom susretu koji je obilježila svastika iscrtana na travnjaku Hrvatska i Italija odigrali su 1:1, a Srna je u završnim trenucima susreta zaradio drugi žuti karton, odnosno isključenje. Jedini crveni karton u 134 susreta odigrana za reprezentaciju.

Što ti je u tim utakmicama ostalo u nekakvom posebnom, najdražem sjećanju?

– Uvijek me za reprezentaciju vežu samo lijepe uspomene, uvijek i svugdje sam bio dočekan na najljepši način i nastupao sam za Hrvatsku s posebnim emocijama. Bio sam i kapetan reprezentacije osam godina. Uvijek smo se mi igrači pozitivno odnosili prema Splitu, Dalmaciji, posebno mi koji smo iz tih krajeva. Vjerujte mi svi igrači su uvijek posebno isticali fantastičnu atmosferu koja se stvara na utakmicama na Poljudu. Nema tog igrača na svijetu, ma kako god se zvao, koliko god dobar igrač bio, a koji ne bi želio igrati u Splitu da iza sebe ima vjetar u leđa u vidu atmosfere kakvu navijači znaju stvoriti na Poljudu. Žao mi je što se to pokušavalo prezentirati drugačije.

Hoćemo li te i u četvrtak vidjeti na Poljudu?

– Iskreno ne znam, imam dosta klupskih obveza i teško će mi biti stići na utakmicu. Podrška reprezentaciji će u svakom slučaju biti velika, kakvu Hrvatska zaslužuje te samo Split i Dalmacija znaju stvoriti. Koliko sam imao upita za ulaznice iz mog Metkovića, imao sam osjećaj kao da još igram za Hrvatsku! - našalio se Srna.

Ulaznice koje su bile u prodaji planule su u vrlo kratkom roku?

– Po rekordnom interesu vidi se koliko je ljudima stalo da reprezentacija igra u Splitu. Igrači su ti koji odrađuju svoj dio posla na terenu. Učinak svakog igrača najbolje pokazuje teren, a sve dovoljno govori to što smo prošle godine osvojili drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu. Što se tiče ostalih stvari, ljudi su shvatili da igrači nemaju nikakve veze s time. Drago mi je da su ljudi što se kaže zbrojili dva i dva, za dobrobit reprezentacije.

Što ti je ostalo u posebnom sjećanju u tih desetljeće i pol nošenja dresa reprezentacije?

– Ponosan sam na sve što sam napravio u životu, bio sam klupski i reprezentativni kapetan. Za mene je najveće zadovoljstvo što sam imao čast i privilegiju toliko puta nositi dres reprezentacije, što sam predstavljao svoju državu, bio kapetan Hrvatske. Bilo je puno lijepih i manje lijepih stvari, ali sve je to dio života. Ponosan sam na sve. Uvijek sam s posebnim osjećajima nosio dres reprezentacije moje države. Uvijek sam u svakoj utakmici pristupao isto, davao maksimum, kao i moji suigrači. Pogodile su me stvari na koje nisam mogao utjecati, ali dobro znam što sam sve napravio u životu. Pamtim lijepe stvari. Ne postoji veća čast za jednog sportaša, nogometaša nego braniti boje svoje domovine, biti kapetan svoje reprezentacije.

Bio si s reprezentacijom na šest velikih natjecanja, na tri si je predvodio kao kapetan?

– Pokazivali smo često dobar nogomet, ali uvijek bi nam nešto nedostajalo i nismo u to vrijeme otišli do kraja. Sve se u sportu događa s nekim razlogom. Zato mi je posebno drago zbog drugog mjesta osvojenog na Svjetskom prvenstvu. Tu se sve vratilo. Uvijek smo bili blizu... Žao mi je što nisam bio dio te momčadi, ali moji osjećaji su bili s momcima, vidio sam i sebe s njima. Vjerujem da sam i ja ugradio jedan mali dio sebe u taj uspjeh.

A čega se rezultatski ipak nerado sjećaš?

– Francuske i Austrije.

Na Euru 2008. šokantno smo i nezasluženo eliminirani u Beču od Turske na penale u četvrtfinalu. Na Euro u Francuskoj 2016. u kojem nas je u osmini finala u produžecima izbacio Portugal, tvoje posljednje veliko natjecanje s Hrvatskom, vratio si se i igrao u suzama nakon što si s turnira poslije prvog susreta otišao u domovinu zbog posljednjeg ispraćaja oca Uzeira?

– Moj razgovor i oproštaj s ocem bio je već prije odlaska na Euro. Pitao sam tada oca da li da odem ili da ostanem uz njega. Rekao mi je da moram ići i predstavljati svoju državu. Sve ostale riječi su suvišne.

Nastavio je potom o drugoj temi koja ga očito tišti.

– Ne želim praviti neku reklamu. Hajdukovac sam bio i ostao. Moja savjest je čista. Pa zbog Hajduka sam i otišao u Šahtar. Što drugi pišu, govore to me ne interesira. Veliki sam navijač Hajduka i uvijek ću to biti.

Dira li te taj stav jednog dijela navijača?

–Ne želim komentirati neke stvari, za mene govore djela.

Ostalo je na tome. Vratili smo se utakmici.

Mađarska nam je na startu kvalifikacija u Budimpešti nanijela Hrvatskoj poraz i zakomplicirala nam put prema Euru. Što očekuješ u Splitu?

– Sto posto pobjeđujemo. Uz sav respekt prema reprezentaciji Mađarske, ne sumnjam uopće u našu pobjedu. Ne brinem za rezultat. Očekujem pun stadion. Igrači će dati maksimum. Modriću će biti veliki gušt igrati pred punim Poljudom. Nisam slučajno istaknuo njega, već zato što je kapetan, najbolji, igrač koji je igrao na svim velikim stadionima svijeta. Kao i mnogi naši igrači. Ali unatoč tome svi oni jako dobro znaju kakvu atmosferu može napraviti Split, Dalmacija, Hrvatska.

Od ovog ljeta si objesio kopačke u klin i okrenuo drugu stranicu karijere, također u Šahtaru?

– Super su zasad moji počeci u novim ulogama, glavni sam koordinator, ambasador kluba i pomoćni trener. Sasvim sam zadovoljan kako se sve dosad odvija. Ovdje me ljudi vole, poštuju. Radim mirno. Nažalost više nas cijene vani, nego kod kuće. Zato se vidim vani.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. siječanj 2021 05:18