Još krajem prošlog tisućljeća bilo je moguće u novinskim kolumnama posprdno odmahnuti da Šećerbegović ne može bit veliki reprezentativac jer “ko je vidija da se igrač zove Šećerbegović”. Kao što bi danas bilo “ko je vidija da se igrač zove Vrsaljko”. A tek Lukoki?!?
Miljenko Smoje je bio autoritet sa stečenim pravom da se čovik tako kratko, jasno i životno izrazi. Jer je Smoje realno imao tu moć i sugestiju autora, imaginaciju umjetnika i interpretaciju u dijalektu koji mu se nudio kao najudobniji. Međutim, Smoje više nema. Ali se nakotilo na stotine nas koji smo ga čitali i koji u nedostatku njegove umjetničke pa čak i vizionarske moći – mislimo da smo ga uspjeli kopirati, imitirati, sačuvati.
Miljenko Smoje je bio autoritet sa stečenim pravom da se čovik tako kratko, jasno i životno izrazi. Jer je Smoje realno imao tu moć i sugestiju autora, imaginaciju umjetnika i interpretaciju u dijalektu koji mu se nudio kao najudobniji. Međutim, Smoje više nema. Ali se nakotilo na stotine nas koji smo ga čitali i koji u nedostatku njegove umjetničke pa čak i vizionarske moći – mislimo da smo ga uspjeli kopirati, imitirati, sačuvati.