Hrvatska je u jednom sportu svjetska velesila! I to možemo kazati bez pretjerivanja, ali i lažne skromnosti. Nije to ni nogomet, ni rukomet... Vaterpolo se također može pronaći u toj kategoriji, ali ovo je priča o tajlandskom boksu. Riječ je o jednom od najopasnijih sportova. Laktovi i koljena sijevaju na sve strane, ali Hrvati(ce) straha nemaju!
Helena Jurišić godinama je već dominantna u svojoj kategoriji. U prošloj je godini još jednom postala europska i svjetska prvakinja, a trofejna Splićanka nastupila je i na Olimpijskim igrama u Parizu gdje je tajlandski boks bio pokazni sport. I pobijedila u svojoj borbi, naravno...
Preskočili je nismo ni mi u izboru za "Sportsko ime Dalmacije", a glasovati možete OVDJE. Jurišić je jedna od četiri nominirane u kategoriji najbolje sportašice. Čudesna je bila prošla godina za splitski i hrvatski muay thai, kako se ovaj sport još naziva. Sve nam je sažeo i ispričao Mario Franić, alfa i omega Saveza.
- Osvojili smo 16 medalja u prošloj godini, 12 s europskih i četiri sa svjetskih prvenstava. A bili smo i na Olimpijskim igrama u Parizu. Bila je to baš godina za pamćenje. Gdje god smo došli napravili smo vrhunske rezultate. U šest godina godina otkako sam na čelu Saveza osvojili smo ukupno 60 europskih i svjetskih medalja.
Riječ je o kontaktnom sportu, ali straha nema ako se radi kako treba.
- Od "stand up" borbi, ovo je najopasniji sport. Kad povučete paralelu, prvaci iz tajlandskog boksa koji pređu u MMA dominiraju i u tom sportu, često budu svjetski prvaci. Najlakše se prilagoditi jer su dozvoljeni udarci i laktovima i koljenima. Samo još parter moraju naučiti.
Ozljeda ipak ima...
- Događa se, ali svaki sport je opasan na svoj način. Teška ozljeda se može dogoditi i na nogometu. Zato moraš biti 100 posto spremna, i fizički i psihički.
Planovi su veliki, a raspored bogat natjecanjima. Neće biti mirovanja za borce...
- U ožujku u Zadru imamo seniorsko prvenstvo Hrvatske, u travnju su pripreme za Svjetsko prvenstvo koje je u svibnju u Turskoj. Svjetsko prvenstvo za mlade je u srpnju u Abu Dhabiju. Slijedi Mediteransko, pa Europsko prvenstvo u Grčkoj. Pa onda još i kupovi po Hrvatskoj... Svakog mjeseca ćemo imati neko natjecanje.
Počelo pomlađivanje
Tajlandski boks uskoro bi mogao postati olimpijski sport.
- Oni to dalje razmatraju. Ali po informacijama koje imam iz Svjetske federacije postat ćemo olimpijski sport. U Parizu smo se pokazali u najboljem mogućem svjetlu. Imali smo maksimalnu podršku Hrvatskog olimpijskog odbora. Primili su nas sjajno, ali mi smo se i pokazali. Postižemo vrhunske rezultate za razliku od drugih saveza koji imaju velike prihode, a rezultata nigdje. Prije pet godina i danas, to je neprepoznatljivo.
Tekst smo započeli tvrdnjom kako je Hrvatska u muay thaiju svjetska velesila...
- Jedna smo od najvećih sila u Europi i svijetu. Uvijek smo među tri ili pet najboljih zemalja, a na svjetskim prvenstvima bude preko 140 zemalja. Imamo vrhunske borce. U novoj godini krećemo s pomlađivanjem i još većim ulaganjem u mlade kako bi što blaže prošla smjena generacija. Imamo nekoliko boraca koji su prešli 30 godina.
I Helena polako ide prema kraju karijere, 32 su joj godine. Ali još ne odustaje...
- Može još godinu, dvije, tri... To sve ovisi o njoj. Ali mjesto u Savezu će uvijek imati jer ona je jedna od naših najuspješnijih borkinja. Tu su još i Ana Bajić, Vito Košar, Vito Stojčić, Ivan Bertić. Lucija Bilobrk je također bila uspješna, ali sada se više posvetila boksu i kickboxingu.
Prošla godina je bila sjajna, a vjeruju kako 2025. može biti još bolja.
- Sport je zahtjevan. Prošle godine smo prvi put u povijesti imali svjetskog prvaka Vitu Košara iz Zaprešića. Pobijedio je Amerikanca koji je bio trostruki svjetski prvak. Dobio ga je i u Parizu, još više je dominirao. Siniša Andrijašević i Mario Košar vode struku. Rade planove za ovu godinu. Prezadovoljni smo s postignućima do sada, ali očekujemo da bude još bolje.
Traži se nasljednik
Puno se ulaže i u rad s mladima, a Franić poručuje kako se roditelji nemaju čega bojati.
- Napravili smo posebna pravila za djecu. Nema udaranja u glavu. Imaju štitnike na glavi, prsima, koljenima... Baš zbog toga kako bi roditelji shvatili da nije opasno. Imamo puno djece po klubovima. Zovemo ih u kampove kako bi se s njima radilo jer talenta stvarno ima. Treba samo kvalitetno raditi.
Njihov rad prepoznat je i u inozemstvu.
- Pozvani smo kao gosti u Crnoj Gori jer smo daleko najbolji savez i reprezentacija na ovim prostorima. Zamolili su nas da napravimo treninge i sastanke kod njih kako bi im pomogli da podignu sport. Andrijašević je vodio treninge za sve.
Puno je Franić učinio za ovaj sport. Godine su prošle i jasno je kako se umorio. Ali ne želi otići tek tako...
- Intenzivno razmišljam o tome kako ću sve nekome propustiti. Stresan je ovo posao koji traži velika odricanja i žrtvu. Sve ovo sam napravio iz velike ljubavi prema sportu i već godinu dana mislim o tome kako ću se povući. Ali želim to ostaviti nekome tko će nastaviti ovaj kontinuitet. Prije mene je sve bilo u stečaju. Ne želim da dođe netko, pa da se sve sruši nakon pola godine, da sve bude uzalud. Ali vjerujem da se to neće dogoditi. Stvorili smo uvjete da se opušteno može raditi, a prije se gledalo u 50 kuna. Bilo je puno dugova i problema... Ja od svega nisam uzeo nijedan euro. Imam karticu koju nikad nisam gurnuo u bankomat za svoje potrebe. Vidim par ljudi koji bi mogli nastaviti dalje - poručio je Franić za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....