U srijedu, u jednom od zapravo najljepših olimpijskih borilišta u Parizu, u Grand Palaisu, velebnoj izložbenoj palači i muzeju u srcu glavnog francuskog grada, a koja je za OI pretvorena u natjecateljsku arenu, počinju nadmetanja u taekwondou. To je onaj sport u kojem očekujemo... Ma ne, nećemo baš tako napisati.
Očekuju se tramvaj ili metro na postaji, dok medalja, onda još k tome olimpijska, ona se ne očekuje. Za nju se valja boriti i izboriti. Silno potruditi, prethodno uložiti mjesece, pa i godine napora i odricanja. Dobro, shvatili ste. U srijedu počinje taekwondo, startnu vrpcu od naših predstavnika prva će presjeći velika nam uzdanica, Lena Stojković (do 49 kg) - pišu Sportske novosti.
Gdje je guru?
Prije početka taekwondo nadmetanja potražismo gurua ovog sporta u nas, Tonija Tomasa. Mister Tomasa jer Toni je ovdje... Englez! Šalimo se malo, ali opet nismo baš načelno daleko od istine. Toni Tomas je u Parizu u britanskoj olimpijskoj reprezentaciji jer već neko vrijeme trenira njihovu najveću zvijezdu, Jade Jones. Olimpijsku pobjednicu do 57 kg iz Londona 2012. i Rija 2016. Svako dobro svim gospođama Jones, od Grace do Jade, ali nas ipak najviše zanimaju Hrvatice i Hrvati.
Toni Tomas je pak, neovisno angažmanu oko Jones, prvo - hrvatski izbornik i drugo - čak i ta Velšanka Jade Jones je više pridružena, vanjska članica hrvatske reprezentacije. Mjesecima se pripremala s našom reprezentacijom, cijelo vrijeme u Splitu, sve do odlaska u Pariz. Nadalje, sve aktivnosti, plan rada i priprema naših troje olimpijaca (Lena Stojković, Ivan Šapina i Marko Golubić) je zajedno s trenerima Dejanom Mesarovom i Veljkom Laurom, radio upravo Toni Tomas.
- Situacija je takva da od naših troje predstavnika, sve troje može osvojiti medalju, a moguće je i nitko - u startu će Toni Tomas.
- Mislim da nemamo na ovim Igrama onako naglašene favorite ili favoritkinje kao što smo imali u Tokiju u Matei Jelić. Jasno, svo troje naših su jaki aduti i mogu sve, dok bih osobno bio jako zadovoljan i s jednom medaljom. Mislim da to ovo troje sportaša i mogu napraviti. Sve iznad bi bilo ekstra.
Lomovi i šipke
Ono što taekwondo na olimpijskim igrama ipak čini malo drukčijim od primjerice svjetskih prvenstava ili Grand Prix natjecanja je što je na olimpijskom turniru kvaliteta ipak malo sužena.
- Na Igrama imate nastup temeljem pozivnice, zatim kontinentalnih kvota i samo šest na osnovu rankinga ili šest najboljih. S druge je strane vrlo bitno i koliko dugo kvalifikacijski sustav traje. Mi smo u tom sustavu imali peh jer je Toni Kanaet, koji je bio brončani u Tokiju, imao ozljede. Lom ruke, lom noge, imao je i šipku u nozi. Prije koji mjesec je osvojio naslov prvaka Europe, u sjajnoj je formi, ali zbog ozljede se nije natjecao više od godinu dana i tu je propustio priliku za skupljanje bodova za Pariz. Inače bi ovdje sigurno bio izraziti favorit za medalju. Imate dalje Doris Pole kojoj je puknuo križni ligament, pa je godinu dana pauzirala. Ona bi inače isto bila kandidat za medalju. Imate Mateu Jelić kojoj je samo pet bodova nedostajalo za olimpijsku kvalifikaciju. I ona je imala problema s ozljedom. Pet bodova je... Ma, sićušno. Imate neki turnirčić, lagani na kojem zlato vrijedi 10 bodova. Dakle, skoro pa da se samo pojavila na nekom takvom turniru, osvojila bi šest bodova i bila na Igrama i to kao sigurna kandidatkinja za medalju - veli izbornik Toni Tomas.
Podatak koji je izbornik naveo glede kvalitete olimpijskog turnira u taekwondou jest točan, ma koliko to čudno zazvučalo. Grand Prix mitinzi su kvalitativno jači, iako se jasno ništa ne može mjeriti s olimpijskom kolajnom. Na Grand Prix miting dolazi 32 najboljih po rankingu. Na OI dolazi šest najboljih po rankingu, zatim kontinentalne kvote, potom nastup temeljem pozivnice plus zajamčena i mjesta za domaćina, u ovom slučaju Francusku.
Ono što je u Parizu uvjetno rečeno problem za naše predstavnike je što sve troje ne nastupa u svojim izvornim kategorijama. Naime, olimpijskih je kategorija u taekwondou ipak manje. Samo četiri u odnosu na inače osam. Stoga se po dvije spajaju u jednu. Konkretno, Lena Stojković je nedodirljiva do 46 kg, dvostruka svjetska i trostruka europska prvakinja, dok će se u Parizu nadmetati do 49 kg, kategoriji u kojoj se spajaju do 46 i do 53 kg.
Ako su pravi...
Marko Golubić, svjetski prvak iz Bakua prošle godine, do 74 kg, sada nastupa u nešto nižoj odnosno kategoriji do 68. Ivan Šapina, europski prvak iz Manchestera 2022. i svjetski doprvak iz Bakua medalje je osvajao u teškoj kategoriji do 87, dok će u Parizu nastupati do 80 kg.
- Dobro, ako su pravi - pravi su. Postoji način i proces i kako se skidaju kilogrami, jesi li to učinio na vrijeme ili onako, u “posljednjoj sekundi”, rad s nutricionistom, pa kako se trenira, kako tempira forma. Postoji cijeli niz detalja koji se moraju složiti da bi slika bila potpuna. To je čak manje bitno. Imali smo slučajeve da su sportaši osvajali medalje, čak i dosta često, u tom spajanju kategorija. Tu je sada samo bitno po meni koliko će oni biti moćni da svoju kvalitetu koju sigurno imaju, pokažu. Sitnice sada odlučuju. Imao je Tin Srbić ovdje kvalitetu za osvajanje zlata. Imala je Barbara Matić kvalitetu da već u Tokiju uzme zlato, sigurno - mišljenja je izbornik Tomas.
Mi smo pak uvjereni i da svo troje naših taekwondo predstavnika ima kvalitetu. Nismo zapisali za što, ali kvaliteta nije dvojbena.
Lena Stojković će prva iz hrvatske ekspedicije u taekwondo arenu pariškog Grand Palaisa. Suparnica u osmini finala joj je druga pak Hrvatica, ali kanadska - Josipa Kafadar. Djevojka za koju su još prije kojih mjesec i pol dana donacije za nastup u Parizu prikupljali kanadski Hrvati. Bilo je to konkretno u Domu Hrvatske seljačke stranke u Vancouveru, 16. lipnja na 66. Croatian Picnic Day. Prije bismo rekli - hrvatska roštiljada, neovisno što postoji druga odnosno “prava” riječ na engleskom za roštilj.
Josipa Kafadar (23) dosad u karijeri ima tek jedan zapaženiji rezultat. Bronca na juniorskom SP u tuniskom Hammametu, 2018.