Da nikad ništa nismo napisali o Nenadu Viloviću, činjenica kako je prije 40 godina (!) napisao, aranžirao, snimio i sam odsvirao 40 instrumenata na albumu "Prizma" bila bi sasvim dovoljna. Čovjek je prije četiri desetljeća osmislio nešto što je kao "space", svemirska glazba, ušlo u svijet nota i ritmova godinama nakon.
Ali, splitski diplomirani inženjer elektrotehnike svoje je poznavanje elektronike i suvremenih tehnologija iskoristio da svoju veliku ljubav prema glazbi učini poslom. Ako voliš ono što radiš, to svi znaju, ni jednoga dana svojeg života nećeš "morati raditi".
I tako on radi, a ne radi, stvarajući pri tome pjesme koje svatko među vama zna. I ne samo da ih zna, nego ih može, bez greške, otpjevati namah.
Mali test!
- Di si bija kad je grmilo?
Evo, ne trebamo vas uopće vidjeti da bismo vas vidjeli, udarate nogom ritam o pod i pjevušite. Priznajete! Di si bija, bija, bija kad je grmilo, kad je grmilo, kad je sivalo...
Ajmo, iduća!
- Nismo mi bez cilja!
Već ste vizualizirali Josipu Lisac na pozornici, onako dostojastvenu i posebnu, kako vam prenosi ono što je pjesma mnogima donijela "Nismo mi bez cilja, ne plaši nas put zlih dubina, nismo mi bez cilja, ljubav je jača od svih daljina".
- 2002. godine u Splitu!
Ova futuristička pjesma koju je svojom "rašpom" vječni Oliver donio svijetu i dandanas služi Splićanima da zaustavljaju Vilovića na cesti.
- Sve će bit na botune, lipo ste to rekli, sve i je danas na botune - tako mi kazuju sugrađani, priznaje nam glazbenik, koji je proročanski pogodio kako će na stadionu svih stadiona jednog dana uistinu igrati svjetski prvak. Brazil je došao.
Znate li ovu:
- Ništa kontra Splita!
Pitamo gluposti, zar ne? Znate je. Naizust. Bez greške. Znali biste je i izrecitirati. Recimo Dino Dvornik je nikada nije naučio onako kako je napisana, od slova do slova, svaka izvedba bila bi mu drugačija.
Smijemo se tome, a šjor Neno se sjeća baš prvog Dinova ulaska u studio kada se "Ništa kontra" trebala snimiti.
- Stigao je u studio direktno s puta, umoran. Uhvatio se mikrofona, a ja za pultom, sat i pol vrimena smo snimali, bezuspješno. Dok sam u jednom trenutku spustio pogled i vratio ga - njega nema. Studio prazan! Di je otiša, mislim se, a onda krajem oka vidim - leži na podu! Skočija sam, bio je bez svijesti, mislija sam da je mrtav - i sada se pričajući o tome šjor Neno naježi.
Hit je na kraju nastao samo mjesec i pol dana prije početka Splitskog festivala te 1995. godine, tada je snimljen "iz šuca", bez greške, bez drame. Kako onda, tako i danas. Dino, za kojeg će Vilović kazati kako nije bio "zaljubljenik, već zarobljenik funka", nije više tu, umjesto njega na Prokurativama će ovu himnu izvesti brat mu Dean, u suradnji s Krešom Bengalkom i Rokom Žunićem.
I sad smo tek na početku teksta, jer povod razgovoru s legendom dalmatinske glazbe je večer festivala posvećena njegovu stvaralaštvu. I baš se ta večer u kojoj će se slaviti 60-godišnjica glazbenog stvaralaštva Nenada Vilovića zove "Ništa kontra Splita".
- Vilović je jedan od glavnih aktera hrvatske glazbene scene, sa svojim doprinosom u raznim žanrovima, uključujući pop, rock i jazz - tako će, službeno, kazati organizatori.
- U programu će nastupiti niz glazbenika koji će svojim obradama njegovih hitova odati počast Vilovićevoj glazbenoj ostavštini. Publiku očekuje noć ispunjena nostalgijom u kojoj ćemo se prisjetiti bezvremenskih hitova koji su sastavni dio hrvatske glazbene baštine - i ovo će kazati.
A mi smo sa šjor Nenom proćakulali o tome kako mu glazba padne na pamet, kako je sanja, kako je u nekoj s ritmom potpuno nevezanoj situaciji - čuje. Tehnologiji hvala - danas je odmah otpjevuši u mobitel, nekada je skakao na noge i grabio notni zapis.
- Meni je melodija zakon, tek iza nje slažem harmu, aranžman, tekst, pa na kraju tek "vidim" kojemu bi pjevaču to pasalo. Nekada bi i ideja teksta bila vodilja za nastanak nove pjesme - kazuje nam.
Majka mu je svirala violinu, otac mu je svirao violinu, mali je Neno u osnovnoj glazbenoj školi također svirao violinu. A Split, grad koji je zafrkanciju postavio kao način života, poslao mu onako malenom "vojsku" vršnjaka, vikali su za njim "Beethoven".
- Onda sam odbacija violinu i uvatija se klarineta - smije se danas, priznajući kako mu tada do smijeha nije bilo.
Onda je počeo svirati po bendovima i više mu se nitko rugao nije.
A i kako bi, pet stotina pjesama je stvorio. Od toga je čak 360 "prijavljenih".
- Šumi more... Bila je to moja himna moru, ali nije prošla zapaženo kod publike, prepoznali su je doduše glazbeni stručnjaci i urednici - veli nam sjetno.
Hoće li opet valovi sreću nam nosit ko prije? O, more... Mi je znamo, a nismo stručnjaci.
Prvog dana srpnja, točno u 21 sat, budite na Prokurativama. Nećete pogriješiti.