Nema Splićanina koji nekoć nije sanjao o jednom zanimanju... Sviđalo im se što je sve odjekivalo kao pucnjava kod O.K. korala. Bang-bang! Dum-dum! Oh, yeah!

Što ćeš biti kad porasteš? To su mi pitanje često postavljali, a ja sam na njega uvijek različito odgovarao. Danas sam htio postati ovo, sutra ono, prekosutra nešto treće, pa četvrto... Mašta je radila kao navijena i svakoga me jutra katapultirala u nove svjetove. Barem polovica tih snova o profesiji bila je razulareno fantastična i spektakularno neostvariva: htio sam biti probni pilot, astronaut, kauboj, traper, istraživač piramida, kapetan klipera, američki detektiv... No, sanjao sam i manje ambiciozno. Danas vam više ne bih znao objasniti zašto, ali u nježnim godinama upravo neodoljivim sam držao i ova časna zanimanja: škovacina, inkasatora televizijske pretplate, listonoše, prodavača (kod Bonačića, Mikačića, u bilo kojoj vinariji odnosno u dućanima gdje se prodaju štofovi)......