StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Kazališni trg je jedna malenkost koja bi se mogla na pametan i lip način uredit. Brzo i jeftino. Zelenilon i vodon. Da ne kompliciramo

13. studenog 2020. - 12:00
Arhiv SD

Kad je prije četiri godine administracija gradonačelnika Ive Baldasara odustala od uređenja prostora prid kazališten na Trgu Gaje Bulata, jer je iz aviona bilo jasno kako posli nisu čisti – objasnit ćemo zašto – nadali smo se kako će se grad vratit na izvorne postavke i tamo uredit nešto po zakonu. Ali u planu javne nabave za 2020. godinu prineseno je financiranje radova i nadzora na Bulatovu trgu, malo manje od pet milijuna kuna. Dobro, valjda je prineseno da se ne izgubi iz proračuna.

Ali nije jasno radi čega nije ispravljen tadašnji pokušaj izigravanja zakona i propisa. O čemu se radilo, mali podsitnik: prid kraj mandata Baldasar je odlučija, nakon godina građanskih poziva, uredit pjacu prid teatron. Izabran je spomenik prvome narodnjačkome poteštatu Gaji Bulatu (zapravo drugome, ako se računa da je prvi bija Dujam Rendić Miočević, ali sad nije bitno), ali je zapravo sporno ostalo uređenje partera trga, po naški, tleja. U dobroj maniri naših vlasti nije proveden natječaj, nego se uređenje trga vodilo pod egidon javne nabave. Baš ka da se ne radi o osjetljivome obuhvatu UNESCO-ovin pečaton zaštićene povijesne jezgre, nego o nekoj ledini u predgrađu! Nazvali su to "uređenje podne površine"! Par stabala, na podu pločice i neka pišarjola... Pet milijuna kuna, op! Po načelu javne nabave, ka da se kupuju spajalice ili tariguz.

Zeleni grad

Kad su se digli u to vrime arhitekti i javost, nasriću se odustalo od ovoga "uređenja" koje bi nekome lipo kanulo u žep. Pustimo sad priču šta bi ovih pet milijuni, da to isto kupuje i montira neki privatnik sebi u vrtlu, koštalo najviše dva milijuna. Bilo bi zanimljivo vidit troškovnik, jer gradski milijuni teču ka iz špine. Ona ista šentada koja u butigu košta dvi iljade kuna, kad je plaća Grad, skoči odma na deset iljad, i tako sve, ali to je stara štorija do koje ćemo kadli-tadli doć.

Međutim, krivo je šta se priko noći odustalo od pristupa prvotnoga uređenja trga prid teatron. Grubo to zvuči i dosadno: ali onakvoga ka šta je nekad bija.

A nekad je prid Hrvatskin narodnin kazališten bija jedan lipi gusti đardin i fontanica, a danas ne bi smeta ni ovi Bulatov spomenik, jer je u njegovo vrime Split izgradija najveći teatar u ovome ubavome dilu Evrope. A zašto je ono staro bilo dobro? Zato šta je pogođeno, možda i slučajno, a možda i nije, baš u trendu koji vlada današnjin, suvremenin gradovima i urbanin planiranjen. Čitamo kako moćni gradovi ka šta su Beč ili Madrid planiraju u idućih nekoliko godin posadit milijune stabala i hektare zelenila po ulicama, utiravat će ih u sve moguće buže jer je benefit velik.

Zelenilo diže kvalitetu života, ladi vrile gradove i lipo ga je vidit. Posebno to važi za Split; triba priznat da se "Parkovi i nasadi" zadnjih dosta godin stvarno trude i grad nikad nije bija zeleniji i njegovo zelenilo nikad nije bilo bolje održavano. Ali ajmo još, ovo misto je ka stvoreno za to.

Nisu bili glupi stari Splićani kad su prid teatron učinili perivoj. Mogli su ga oni i posaližat, bar je stina uvik bilo. Ali znali su, a i mi to danas znamo, da je četvrt Dobri puna podzemne vode i da će ti zeleni žep rest ka lud. Tako je i bilo. Dok ga nisu asfaltirali. Stari nisu pojma imali da će jednom - a to je baš naše doba - naprednin sviton zavladat top-moda landscape arhitekture, koja označava zelene bajpase u betonon i asfalton pritrpanin gradovima.

I sad, umisto za ispravimo ono šta se potaracalo i budemo i uvatimo korak s pametnin sviton, radi nekakvoga sumnjivoga posla, propustit ćemo šansu koja nan se nudi. Na koncu, pitan ja vas bi li građanima bilo jeftinije da se prid teatron posadi zelenilo, postavi spomenik i fontanica ili ulažu milijuni u pločice?!

Meštrova gustirna

A šta se ne bi vratija prid kazalište Meštrovićev "Zdenac života". Reći ćete kako će se vratit - kad je u Zagrebu, tamo posta jedan od simbola grada.

image
Meštrović je 'Zdenac života' radija za Split, ali su onda krenile rasprave...
Vjekoslav Skledar/ Cropix

Tako lipo, Ivan Meštrović je "Zdenac života" godine 1905. i radija za Split, ne biste virovali, zamislija ga je baš prid kazališten. Ali dok su se naši općinari primišljali, ovo je remek-djelo 1906. oduševilo na izložbi Bečke secesije di je bilo postavljeno u centralnu dvoranu, a onda ga je otkupija Izidor Kršnjavi za – Zagreb. Dok su se Splićani vjerojatno karali vridi li ova Meštrova gustirna ili ne vridi. Onda su prid teatar stavili poprsje Luki Botiću, isto Meštrovićev rad, koji je prije toga bija na Prokurative pa na kraju partija na - Marjan.

Prije sedan godin, tadašnji ravnatelj Meštrovićevih muzeja Andro Krstulović Opara, e današnji poteštat, organizira je postavljanje gipsanoga odljeva "Zdenca života" u splitskome HNK, a povjesničar umjetnosti Joško Belamarić da je inicijativu da se "Zdenac" odlije u bronci i stavi prid splitski teatar di ga je i Meštrović "vidija".

Svi su bili oduševljeni, ali drugu sedmicu zapuvalo je jako jugo, pa bura i dobre misli su izvitrile. Još je malo vrimena prošlo i raspisana je javna nabava za ovo šta bi tribali imat. Ali šteta je.

Već govore poteštatu Opari kako neće za njin ništa ostat u gradu. On će sigurno nabrojit puno toga, ali ljudi pamte uvik ono vidljivo, pa makar bila i malenkost. A baš je kazališni trg jedna takva i to ne malena malenkost koja bi se mogla na pametan i lip način uredit. Brzo i jeftino. Zelenilon i vodon. Perivojen, fontanon, svečanin ulazon i spomenikon. Da ne kompliciramo. I da se ne varakamo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. siječanj 2021 14:35