Priroda se voli umiješati u ono što čovjek stvori, pa vjetar donese sjeme, kiša ga napoji, a sunce učini ostalo.
Naraste travka, cvjetić, grm, stablo. Korijenom se biljka hrani, pušta ga koliko god duboko treba, ne bi li došla do izvora energije, taj korijen, polako ali sigurno razdvaja isklesane kamene blokove, rastrese i oslabi vezivo, pa se onda razruši ono što smo vjerovali da smo izgradili za sva vremena.
Iako vam ovo izgleda kao uvod u sat prirode i društva za drugi razred osnovne škole, tema je znatno ozbiljnija i svjedoči o neradu, o nebrizi i o nevjerojatnom bezobrazluku onih koji bi trebali skrbiti o baštini. Na velovaroškoj Stagnji još je u 11. stoljeću, preciznije 1068., crkvicu svetome Nikoli, po našemu - Mikuli, dala izgraditi Splićanka Nemira, časna...