Kada se spomenu delicije, nema starije osobe u cetinskom kraju koja se sa sjetom neće spomenuti riječnog raka. Dok je Cetina bila rijeka, prije negoli je postala regulirani vodoprovodnik za potrebe hidroelektrana nizvodno od brane Peruća, od proljeća do kasne jeseni rakova je bilo u izobilju. Lovio ih je tko je želio i stigao. U to vrijeme nisu ni predstavljali neku vrhunsku deliciju.
Prije bi se moglo reći da su dolazili na menije lokalnih obitelji jer su bili dostupniji od, primjerice, mesa. A onda su riječni rakovi iz Cetine netragom nestali. Njihov se nestanak poklopio s izgradnjom brane Peruća, krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošloga stoljeća. Porast standarda, otvaranje novih ugostiteljskih objekata i nestanak riječnih rakova iz Cetine počeli su dizati cijenu rakova dopr...