Mosor je cijeli dan mjerkao te jabuke. Zelene i sočne, punu puncatu zdjelu na velikom obiteljskom stolu. Ciljao ih je s distance od dva metra, kroz golemu staklenu stijenu: on s vanjske strane, one unutra, ko da mu je sam Capak naredio. Ili dr. Alemka, ona je sva ozbiljna!
Da se razumijemo, jabuke i jesu namijenjene Mosoru za desert, ali on je nezasitan, nikad mu dosta. A uporan ko konj!
Taj elegantni kastrat, mješanac arapa i gidrana, nekoć je grabio prema velikim nagradama dižući hipodrome na noge, ali riđanu su danas jabuke jedini trofej kojemu s ljubavlju hrli.
I čim je obitelji mrvu popustila pažnja, rano idućeg jutra, zatekli su ga s prednjim kopitima na parketu u dnevnom boravku. Staklena stijena ostala je dovoljno odškrinuta da je Mosor s lakoćom smazao sve jabuke! Ostali sam...