Miljenka su centimetri dijelili od užasa: ‘U zadnji čas sam ga vidio, glava mu je već bila savijena u ‘osmicu‘...‘

- Da sam samo koji centimetar došao bliže, ne znam bi li danas s vama razgovarao - posvjedočio nam je Miljenko Mekinić iz Tugara nakon što je tijekom vikenda na brdu južno od sela na predjelu zvanom Mošnica, imao bliski susret s našom najotrovnijom ljuticom. 

Ovaj iskusni lovac s preko trideset pet godina lovačkog staža, unatoč prvotnom iznenađenju, svojim mobitelom uspio je zabilježiti spektakularan primjerak poskoka kako se mirno lješkari na grani. 

- Samo nekih tridesetak centimetara dijelilo me od ove otrovnice. Provlačeći se kroz gusto granje s rancem na leđima hvatao sam se grane stabala. U zadnji trenutak vidio sam zmiju na grani u pozi spremnoj za napad. Savijena u "osmicu" u predjelu vrata znači da je bio spreman na skok. Bio je to zastrašujući prizor. 

Cijeli život sam u šumi, ali ovako nešto ne viđa se svaki dan. Što bi rekli naši ljudi, neman debela ko‘ kolac dužine možda do metra, ne ostavlja vas ravnodušnim. Definitivno se radi o starom primjerku čiji životni vijek teško možete prosuditi. Ovaj naš, gledano na debljinu i dužinu, doživio je lijepe godine - još je pod dojmom Mekinić. 

Kao i svi ljubitelji prirode i lovci su navikli na to da, s obzirom na to da povremeno odlaze u dom divljih životinja, s vremena na vrijeme moraju sresti i njegove stanovnike. Bili im dragi ili ne, poskoci su postali njihova svakodnevnica. Njihovom zaštitom, tvrdi ovaj zaljubljenik u prirodne ljepote svog kraja, poskoci su se razmnožili u velikoj mjeri. Nema dana, pogotovo u toplim mjesecima da se te otrovnice ne viđaju u šumi, a sve češće i među kućama u selu. 

Poskok je najotrovnija zmija Europe

Orsat Žitković

Period od sredine kolovoza pa do konca rujna vrijeme je kada se te hladnokrvne otrovnice penju na drveće u namjeri da na svijet donesu svoje potomstvo.  

I ne tako davni slučaj, spominje se Miljenko, kada je poskok s čempresa podmlatkom zasuo jednog njegovog susjeda, dovoljno govori o njihovoj rasprostranjenosti. 

- Prije je domaćih životinja bilo znatno više, pa tako i pastira. Šuma nikada nije bila prazna. To je bio znak i zmijama da se povuku u svoja utočišta. Pošto je poskok potpuno gluh, to ne znači da ne osjeća vibracije. Svako kretanje za njega znači opasnost. Ovako sada nema ni blaga niti čobana, ali eto, ima zmija. I to kakvih! - dodaje ovaj tugarski lovac.