Jedno od brojnijih “plemena” u mjestu Župi u općini Zagvozd svakako su Luetići.
U “zlatno doba” pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u tom dijelu sela živjelo je i do dvije stotine Luetića. I onda su malo pomalo odlazili na školovanje ne samo diljem Hrvatske, nego i svijeta, pa danas u lijepim kamenim kućama ispod kršne Biokove žive samo četiri osobe s tim prezimenom.
No iseljeni Luetići nikada nisu zaboravili svoj iskon i ognjišta. Kao rijetko koje pleme u Imotskoj krajini, Luetići se svakoga dana i tjedna otisnu iz svojih današnjih domova, posebno iz Splita i Makarske, te dođu u svoj zaselak na čist zrak i dobru i zdravu domaću spizu.
Ono što ih itekako spaja sa Župom svakako su godišnji “plemenski” susreti. I ne dolaze na njih samo oni iz neposrednog okruženja, nego i iz svakog kutka Europe, pa i Argentine. Tako je bilo sada, na 19. uzastopnom druženju u Luetićima.
Bilo ih je ni više ni manje nego stotinjak, od toga čak 14 Luetića iz Argentine, koji su posebno za taj susret prevalili tisuće kilometara da bi bili na rodnoj grudi svojih predaka. Došli su Luetići i iz Španjolske, treća, odnosno četvrta generacija, upravo kao i njihovi rođaci iz Argentine. Nasljednici su to Grge Luetića, koji se prije 100 godina odselio u Južnu Ameriku.
Najmlađi na susretu bio je četverogodišnji Velimir Perasović, čija je majka iz obitelji Luetić, a najstariji je bio 82-godišnji Marko Luetić.
Zanimljiv je bio i nastavak tradicionalnog susreta, običaj koji su uveli prije pet godina. Dr. Davor Luetić tada je ispalio 50 “vatrometa” u čast unuka Andrije koji mu se rodio, a ove godine to su napravili jer su na svijet došla tri mala Luetića.
Svake godine se za susret tiskaju majice sa znakom svetog Jure koji ubija zmaja, a taj simbol krasi stećak postavljen u središtu zaselka. Kao i prijašnjih godina, organizatori svojevrsnog sabora Luetića bili su dr. Bruno Luetić, dr. Davor Luetić i Hrvoje Šimundić-Bendić. I zetovi moraju biti uključeni...