Kad se brojke slože: Imoćanka je najstudentica, ovakve priče nema ni na filmu, a život joj je obilježio strašan gubitak

Zamislite idealni put od ulaska u osnovnoškolske klupe, tamo u sedmoj godini života, pa onda proći osnovnoškolsko i srednjoškolsko školovanje sa odličnim uspjehom.

Nakon toga u roku završiti pet godina studija s prosjekom ocjena 4,8, na kraju te priče dobiti Dekanovu nagradu kao najbolji student generacije i odmah se nakon toga uključiti u sustav repektabilne banke, šest mjeseci nakon diplomiranja dobiti riješenje o stalnom radnom mjestu i taj posao odrađivati iz radne sobe u svome stanu.

Pada vam na pamet da ste u ovakvom slučaju imali silne veze nekih političara, nekih drugih utjecajnih ljudi, da vam je otac neka poznata faca, kako biste dobili taj posao.

Stalni posao

Ako vam sve ovo sada izgleda poput sna, mi vas prebacujemo u javu, u stvarnost i u ovo naše današnje vrijeme i predstavljamo vam Petru Zelić, 25-godišnju profesoricu informatike i trenutačno stalnu uposlenu od 1. svibnja ove godine u PBZ-u Zagreb u svojstvu višeg sistem analitičara.

Cijeli ovaj put prošla je junakinja ove naše priče. Ipak njoj je na poseban način to bio trnovit put, posebno stoga što je u sedamnaestoj godini izgubila oca, koji je iznenada umro, u godinama kada vam je muška ruka u kući od krucijalne važnosti. Kako se to sve posložilo mladoj Petri, doznali smo upravo od nje same, a nakon što smo još čestitali na Dekanovoj nagrade na Splitskom PMF-u.

Petra u ‘civilu‘: - Plaća je dobra, radim od kuće i sve se posložilo jako brzo

Braco Ćosić

- Moja priča zapravo započinje kada sam se iz Ciste Velike, iz Zelića prebacila u Proložac.

Osnovni nauk u tamošnjoj osnovnoj školi bio je od velike važnosti, pa su mi tu bile značajne izvrsne učiteljice, Dragica Olujić i Anđelka Leko koja je otkrila moj dar za matematiku.

Nastavio ga je brusiti prof. Željko Galić kasnije u Gimnaziji dr."Mate Ujević" u Imotskom, bili su mi baš pravi temelji, koje sam onda poslije nadograđivala, prvo na prediplomskom, pa poslije i diplomskom studiju na splitskom PMF-u.

Informatika je bila logičan moj put, jer su i profesori prepoznali potencijal. Bila sam i demonstator na fakultetu, pa demonstrator na tečaju izvan fakulteta, gdje me ubacio prof. Zaharija koji me preporučio na kolegiju, a onda, na kraju svega, došla je i Dekanova nagrada za jednog od najuspješnijih studenata generacije - kazuje nam Petra.

Naša sugovornica pritom naglašava kako je dobivanje riješenja o stalnom radnom odnosu u PBZ-u kruna njezina dosadašnjeg rada kao stipendistice, a sve je započelo još na drugoj godini studija.

- Tada sam sasvim slučajno vidjela natječaj PBZ-a u kojem su tražili stipendista.

Prepoznali su moj rad i dobila sam od njih stipendiju i poslije je uslijedio i potpis ugovora o pripremnom radu. U rujnu prošle godine sam diplomirala, a onda sam tijekom šest mjeseci odradila pokusni rad od 30. studenoga prošle, do sada 1. svibnja, da bi eto sada dobila i ugovor o radu na neodređeno vrijeme - ističe Petra.

Brzo napredovanje

- Moji poslodavci su bili jako zadovoljni mojim radom i napredovanjem, pa sada i radim u ulozi višeg sistem analitičara, nakon promaknuća. Smatram to uz Dekanovu nagradu baš mojim velikim uspjehom, jer sam u samo šest mjeseci promaknuta od sistem analitičara u zvanje viši sistem analitičar, što je, a to mi govore i moji mentori iz PBZ ipak veliki iskorak - govori Petra.

- Plaća je dobra, radim od kuće i sve se posložilo jako brzo. Danas, sutra, ako me bude volja mogu i predavati informatiku u školi jer za to imam sve preduvjete, a pošto se moja struka itekako traži, znači uvijek imam i neku alternativu.

Moram priznati da se svemu ovome nisam nadala. Sada pišem i znanstveni članak sa svojim kolegicama s faksa na temelju kolegija, a koji bi trebao ići na konferenciju softcom. Znači, tu je malo i znanstvenih iskoraka - veli nam nadarena Petra Zelić.