Suza u oku i sreća u srcu!
Ima li bolje rečenice kojom čovjek može opisati ushit Ivana Turića iz Župe Biokovske kad je otključao vrata svojeg novoobnovljenog objekta? Do jučer ruševine bez krova, vrata i prozora… Bez duše.
Srećom, nakon objavljivanja našeg teksta o teškim životnim uvjetima u kojima je doslovno do jučer živio ovaj nesretnik s jugoistoka zagvoške općine, situacija se korjenito promijenila. Jedna tužna priča imala je sretan završetak.
Nekolicina dobrotvora velikog srca, predvođeni Jurom Šundovom, predsjednikom Uprave Županijskih cesta, u samo dva mjeseca potpuno je obnovila do tada ruševni objekt u kojem je, bez struje, vode i osnovnih uvjeta za život, životario ovaj 65-godišnjak.
Ispunila se želja našeg Ivice izrečena potpisniku ovih redaka prilikom našeg prvog susreta, kad je zavapio da mu je jedina želja dočekati Božić u toplom domu.
– Zar tražim previše? – skromno je tada procijedio kroz zube. A sada:
– Nemam riječi kojima bih opisao dobrotu ovih ljudi. Takli su me u srce. Više od dva mjeseca, koliko su trajali radovi, nema dana da ti ljudi koji su je gradili nisu donosili hranu kako za sebe, tako i za mene. Sada kad sam ušao, suza mi je oko orosila. Ne sjećam se kada sam zadnji put zaplakao, iako sam živio tako kako sam živio.
Bilo je teških dana, ali ovo je nešto posebno. Nikada u ovih mojih 65 godina nisam vidio ovakav luksuz, a kamoli u njemu živio. Zamislite, sada frižider, televizija, pećnica, peć na drva…, a jučer hladna i vlažna prizemnica i mašur u kojem sam ložio vatru. Hvala im svima i neka ih Bog poživi. Možda će mi sada biti malo dosadno jer sam se naviknuo da svaki dan imam goste. Sada sam opet sam, ali za razliku od prije, u Novu godinu ući ću u suhom – zahvalno će Ivan Turić dobrim ljudima i njihovim djelima.
Nehumani uvjeti
Naime, život našeg Ivice, kako ga zovu njegovi susjedi, bio je sve samo ne život. Posljednjih nekoliko godina živio je u nehumanim uvjetima, u prizemlju srušenog kućerka, bez kreveta i ikakvog namještaja. Samo goli madrac na hladnom betonu, "obloženom" starim, prljavim rubljem i zlom sudbinom koja ga je zadesila.
Ona je netremice čučala u svakom kutku tog derutnog zdanja, bez sanitarnog čvora i struje, s rasklimanim vratima i prozorima.
Danas je to sasvim druga priča.
– Zahvalan sam svim ljudima koji su se na bilo koji način uključili u ovu humanitarnu akciju. Posebno svojoj radnoj ekipi u sastavu Petar Vuletić, Marijo Juričić, Tomislav Matković, Josip Nenadić, Mate Ćapin, Damir Peko i Ante Gudelj, koja je u ovom kratkom vremenu i prije Božića uselila čovjeka u njegov potpuno obnovljeni dom.
Presretan sam što smo doživjeli ovaj dan. Hvala svim donatorima, a bilo ih je mnogo. Hvala "Slobodnoj Dalmaciji", koja je pokrenula ovaj val dobrote, napose Općini Zagvozd, koja je donirala kompletan materijal. Sada kad je sve gotovo, imamo se čemu diviti – u dahu nam je kazao Jure Šundov, najzaslužnija osoba koja se odazvala vapaju Ivice Turića i u kratkom vremenu formirala tim za pomoć.
Najradosniji je ipak Petar Vuletić, šef operative ŽC-a. On se svojski potrudio da u rekordnom vremenu, bez nacrta i troškovnika, napravi čudo u dvadesetak četvornih metara. Nakon izgradnje krovišta osmislio je unutarnji koncept, tako da je u malo prostora smjestio sve ono što je osnovno za normalan život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....