Vjekoslav Bosančić je 17. rujna 1989. godine s tadašnjim poduzećem "Vještić Gora" kao upraviteljem gradskoga groblja Sveti Frano u Sinju potpisao ugovor o izgradnji grobnice.
Ugovor pod brojem VII-339/352 definirao je da javna tvrtka na dodijeljenom grobnom mjestu Bosančiću "izgradi grobnicu tipa I ... na grobnom polju VII, faza 5, broj grobnice 212, a sastoji se od 4 police bez kosturnice". U ugovoru je pisalo i da se "prodajna cijena grobnice utvrđuje se na 66.790.400 dinara".
Naš sugovornik je platio spomenuti iznos, a "Vještić Gora" je izgradila grobnicu i predala je kupcu u posjed i vlasništvo.
- Na izgradnju grobnice motivirala me činjenica da kao obitelj nismo imali posljednje počivalište u Sinju pa su posmrtni ostaci mojega brata, koji je smrtno stradao od strujnog udara, pokopani izvan grada. Stoga je, nakon što sam dobio izgrađenu grobnicu, moj prvi potez bio prenošenje bratovih posmrtnih ostataka – priča nam Bosančić.
Njegova obitelj je rano ostala bez oca iza kojega su uz suprugu ostala dva sina i kći. Majka je našla novog životnog partnera s kojim je dobila dvije kćerke.
Kao stariji brat, Vjekoslav je, kako kaže, volio i čuvao polusestre, živjeli su zajedno, a onda ih je život rastavio, svatko je otišao svojim putom. Sa sestrom Dragicom i starijom polusestrom održavao je uobičajene kontakte, a ponovno su ih intenzivirali kada su saznali da im je mlađa (polu)sestra iza u međuvremenu umrlih roditelja preuzela svu imovinu uključujući i grobnicu koja je bila Vjekoslavovo vlasništvo.
- Moj očuh Mile Ćorak pokojnog Martina umro je 2020., a majka Milica Bosančić godinu kasnije. O njihovoj smrti saznavao sam slučajno, jer me mlađa polusestra Mira udana Runje, nije obavijestila. Nitko od nas troje nije znao da je Mira s roditeljima Milom i Milicom još 23. ožujka 2017. godine sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju.
Alarm za uzbunu upalio se kada je poslije smrti majke moja sestra Dragica saznala da se prodaje stan. Javili su joj susjedi. Prodaju je oglasila naša (polu)sestra Mira.
Dragica je odmah reagirala te je preko odvjetnika u zemljišniku stavila plombu. Dragica, polusestra Zorana - koja je bila posebna žrtva oca, majke i sestre Mire - i ja našli smo se i dogovorili da u pokrenutom sudskom postupku zajednički nastupamo.
Taj proces još zapravo nije niti počeo – tvrdi Vjekoslav Bosančić i nastavlja:
- Upitao sam se kako je Mira mogla sahraniti svoga oca u moju grobnicu. Tada sam otkrio da ja više nisam vlasnik posljednjeg počivališta, da je njen vlasnik Mile Ćorak. Budući da nisam mogao doći do ugovora o kupnji grobnice iz 1989. godine, koji se nalazio u meni nedostupnom stanu, danas 19. travnja 2021. godine od "Čistoće Cetinske krajine", koja je u upravljanju groblja pravni sljednik "Vještić Gore", zatražio i dobio kopiju toga dokumenta.
To je jedino u čemu su iz "Čistoće Cetinske krajine" uredno reagirali. Sve dalje bilo je pravdanje i prikrivanje njihovih nezakonitih postupaka.
Što su prikrivali, pitamo sugovornika.
- Moja polusestra Mira zaposlena je u "Čistoći Cetinske krajine". Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ona je preuzela i obvezu sahrane roditelja poslije smrti.
S kolegama iz poduzeća moju grobnicu prebacila je na svoga oca bez da je mene kao vlasnika itko išta pitao, a iza toga postupka nije stajao ni jedan dokument na osnovu kojega su to napravili.
Kada sam sve to razotkrio, poslao sam 12. svibnja 2021. službeni dopis "Čistoći" u kojem sam zatražio da mi odgovore na temelju čega je Mile Ćorak upisan na moju grobnicu kao vlasnik, kada je upisan i tko ga je upisao. Umjesto odgovora na tražena posegnuli su za nemuštim opravdanjem - kaže Bosančić.
Kakvo je to opravdanje, pitamo Vjekoslava Bosančića.
- Iz "Čistoće" su mi 1. lipnja 2021. dostavili odgovor u kojemu navode: "‘Vodovod i čistoća‘ uvodi 2010. godine ustroj evidencije grobnih mjesta na groblju Sveti Frano u Sinju. Uvidom u knjige nije bila plaćena grobna naknada za grobnicu polje-VII-faza-5-tip 1-broj 212, koja se vodila na ime Bosančić Vjekoslav.
Dolaskom na adresu Ulica Bazana 1/2, gospođa Milica Bosančić daje podatke našem djelatniku Anti Paviću da je korisnik te grobnice (majka gore navedenog) i da račune za grobnu naknadu dostavljamo na gospodina Milu Ćorka koji živi s njom u zajednici na navedenoj adresi.
Shodno tome od događaja i dogovora računi za grobnu naknadu idu na ime Mile Ćorak, Bazana 1/2, 21230 Sinj. Uvidom u ugovor o kupnji grobnice ‘Čistoća Cetinske krajine‘ će obaviti upis vlasništva gore navedene grobnice na ime Vjekoslava Bosančića, Dioklecijanova 44, 22210 Solin.
Svi računi za grobnu naknadu su podmireni osim računa za 2020. godinu u visini od 150 kuna". Taj dokument kojega mi je u privitku dostavila direktorica Ivana Živaljić potpisali su Tomislav Tomašević, rukovoditelj "Čistoće", Nediljko Erceg, voditelj Gradskog groblja i Ante Pavić, evidentičar u odjelu gradskih groblja i pogrebnog servisa - kaže Solinjanin.
Je li Vam vraćena grobnica?
- Je i nije. Rješenjem direktorice Živaljić od 10. rujna 2021. meni koji sam platio izgradnju grobnice i postao njenim vlasnikom se "dodjeljuje na korištenje grobno mjesto na gradskom groblju Sveti Frano u Sinju, sve temeljem ugovora o izgradnji od 17. studenoga 1989. godine, doneseno od pravnog prednika, Komunalnog poduzeća ‘Vještić Gora‘". Meni vlasniku dodjeljuju moju grobnicu na korištenje?!
Uz to mi vraćaju grobnicu u kojoj su posmrtni ostaci meni strane osobe, koja sa mnom nema ništa osim da je živjela u zajednici s mojom majkom. Najveći apsurd je da su u dokumentu kojega su mi dostavili naveli kako sam ja s pokojnim Milom Ćorkom partner u ovoj grobnici s tim da ja posjedujem 100 posto udjela, a on nula posto.
Nikada meni nikakav partner nije bi, a hvala Bogu neće ni biti - ističe Bosančić.
Jeste li zatražili ekshumaciju očuha?
- Naravno da jesam, ali nikakvih reagiranja do sada nije bilo osim što me upozoravaju da osobno ne smijem raditi ekshumaciju kao da sam ja pao s kruške pa mi takve opće stvari nisu poznate. Sve skupa sam prijavio policiji koja je provela prethodni postupak i sve dostavila Državnom odvjetništvu.
Oni su presporo reagirali, a kada sam ih požurio, donijeli su rješenje u kojemu navode da se ne radi o nikakvom kaznenom djelu koje bi se gonilo po službenoj dužnosti već da se radi o prekršaju. Provjerio sam u sudu za prekršaje i utvrdio da nisu podnijeli prijavu pa zaključujem da se taj domument "kiseli" u DORH-u oko dvije godine.
Znajući kako se sve odvijalo u mojemu slučaju, pitam se koliko je još bilo krađa grobnih mjesta i grobnica na sinjskom groblju. Odlučio sam javno istupiti kako bi ljudi spoznali kako je "Čistoća" funkcionirala i kako pojedini zaposlenici te tvrtke mogu raditi što ih je volja bez ikakve odgovornosti i posljedica – zaključuje Vjekoslav Bosančić.
O ovom slučaju uputili smo upit tvrtki "Čistoća Cetinske krajine". U odgovoru koji potpisuje Kristina Šandrić, sadašnja direktorica, navodi se:
- Riječ je o predmetu koji se dogodio prije 2014. godine, odnosno prije osnutka naše tvrtke. Dana 12. kolovoza 2021. tadašnja Uprava tvrtke očitovala se na dopis zainteresirane osobe u cjelosti i u skladu s raspoloživim informacijama.
Budući da od mojeg preuzimanja dužnosti direktorice, odnosno od 17. veljače 2023. do danas nije bilo nikakvih okolnosti vezano za navedeni predmet, pozivam zainteresirane osobe da ako smatraju da im je bilo koje od zajamčenih prava povrijeđeno, zaštitu potraže pred nadležnim institucijama.