U subotu 4. svibnja viteška udruga Stari Grenadiri (Vieux Grenadieres) iz Ženeve obilježit će 275. obljetnicu svoga osnutka.
Tim povodom Stari Grenadiri predstavit će se građanima Ženeve i cijele Švicarske svečanim mimohodom. Njihovu svečanost uveličat će i druge viteške udruge iz Ženeve i Švicarske Konfederacije.
Iznimno, prvi put u obilježavanju godišnjice osnivanja Starih Grenadira sudjeluje i jedna viteška udruga izvan Švicarske. To je Viteško alkarsko društvo, čuvar tradicionalne Sinjske alke. U svečanom mimohodu Starih Grenadira sudjelovat će alkarska povorka sastavljena od alkara i alkarskih momaka.
Novčarska prijestolnica
Oni će tako u novčarskoj prijestolnici svijeta pronijeti slavu Sinja i cetinskog kraja, Dalmacije i Republike Hrvatske, nastavljajući upoznavanje svijeta o jedinstvenoj viteškoj igri zasnovanoj na stvarnom povijesnom događaju kada je malena skupina od oko 700 vitezova, utvrđenih na sinjskom starom Gradu, odoljela sedmodnevnoj opsadi i napadu više od 60 tisuća vojnika Osmanskog Carstva i obranila slobodu.
O odlasku alkara na slavlje Starih Grenadira i internacionalizaciji Sinjske alke razgovarali smo s dr. Stipom Jukićem, predsjednikom VAD-a.
- Prva dva i pol stoljeća i duže Sinjska alka bila je lokalna priredba, svojevrsna zahvala puka alkarskog kraja Gospi Sinjskoj jer su bili uvjereni da su branitelji Sinja užežin Velike Gospe, 1715., obranili slobodu od stostruko brojnijih Osmanlija zagovorom Majke od Milosti pred čijom slikom na starom Gradu su u bezizlazu molili i zazivali pomoć Svevišnjega.
Do kraja prošloga stoljeća Alka se samo jednom predstavila u Beču, a od 1918. godine alkari su imali po jedan ‘’izlet’’ u susjedni Split, Zagreb i Beograd. Postojao je veliki otpor otvaranju Alke unutar samog članstva VAD-a. Ova generacija uspjela je taj otpor preokrenuti u zagovor alkarskog otvaranja svijetu, politikom korak po korak. Vrata su nam širom otvorena od 2010. godine otkako je Sinjska alka uvrštena na referentnu listu UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština čovječanstva.
Prva destinacija koju ste najavljivali bio je odlazak u Versailles, ali to se nije dogodilo?
- U okviru pripreme hrvatskog predsjedanja EU-om iz Frnacuske su pokazali interes da u okviru kulturno-povijesnog predstavljanja Hrvatske u Parizu prikažemo i Sinjsku alku. Nažalost, pandemija koronavirusa sve je zaustavila. Nedavno nam je u gostima bio veleposlanik Francuske u Hrvatskoj Fabien Fieschia i ta priča je ponovno aktualizirana. Njegova ekscelencija je, nakon što je razgledao Muzej Sinjske alke i upoznao se s poviješću VAD-a, izrazio veliki interes i obećao je osobno se angažirati da se taj posjet alkara Versaillesu ostvari.
Promoviranjem Sinjske alke izvan granica alkarskog kraja i Hrvatske, Alka neupitno dobiva na ugledu i vrijednosti?
- Naravno, ali ne samo to. Alka se nametnula kao vrijedni ambasador hrvatskog turizma. Primjerice, veliki broj obitelji Starih Grenadira koji ranije nikada nisu dolazili u Hrvatsku sada su redovni gosti. Uvjerili smo se da su oduševljeni Alkom i cijelom Hrvatskom. Neki od njih već su ovdje kupili i nekretnine.
Dva puta u Bruxellesu
Kao ambasadori hrvatskog turizma pojavljujete se i na najprestižnijim međunarodnim turističkim sajmovima na kojima Hrvatska ima ulogu zemlje partnera, ali i u sjedištu EU-a u Bruxellesu?
- Prošle godine smo bili na turističkom sajmu u Münchenu, a ove godine u Zürichu. Uvjerili smo se kako alkari i alkarski momci gdje god se pojave u svojim odorama izazivaju veliku znatiželju i oduševljenje ljudi. U Bruxellesu smo gostovali u dva navrata. Prvi put posjetili smo zgradu EU-a parlamenta i napravili veličanstveni defile ulicama grada, a skupina alkara i alkarskih momaka i nedavno je bila gost u zgradi EU parlamenta gdje je priređena i izložba o Sinjskoj alci. Izložbu o Sinjskoj alci imali smo i u zgradi UN-a u New Yorku.
Najveći odjek do sada ipak je bilo prošlogodišnje gostovanje kompletne alkarske povorke u bečkom dvorcu Schönbrunn i izvedba Pokazne Alke na hipodromu u Badenu?
- To je doista bio puni pogodak koji nam je širom otvorio vrata Europe. Alkari su prvi put posjetili Beč 1908. u povodu 60 godina vladanja cara Franje Josipa I. Naš nastup u Schönbrunnu bio je prvi ulazak uniformirane konjičke postrojbe u taj povijesni kompleks poslije krunjenja Franje Josipa I. To je, dakle, povijesni događaj sam po sebi, a pažnja koju smo privukli među građanima Beča i njihovim gostima koji su se taj dan zatekli u dvorcu je neopisiva. To je trebalo doživjeti.
Sada idete na slavlje Starih Grenadira. Alkari, međutim, surađuju s brojnim viteškim udrugama u Europi s tendencijom da se takva vrsta suradnje još više širi?
- Počeli smo na domaćem terenu. Prva udruga s kojom smo uspostavili suradnju bila je “Trka na prstenac” iz Barbana u Istri. Poslije toga uspostavili smo prve kontakte s viteškom udrugom koja u gradu Oristanu na Sardiniji više od pola stoljeća organizira vitešku igru Sartigliu. Povezala nas je Hrvatica Alma Moro koja s obitelji živi na tome talijanskom otoku.
Kroz te kontakte rodila se ideja da našu suradnju proširimo na druge srodne udruge na Mediteranu. U tom smo kontekstu posjetili i bili domaćini sličnim udrugama iz kontinentalnog dijela Italije te iz Grčke, a na posebni način uključeni su i mađarski husari.
Cilj nam je formirati klaster mediteranskih viteških udruga, odnosno igara. Pritom moram, bez lažne skromnosti, istaknuti da Sinjska alka odskače od svih ostalih, što nam otvoreno priznaju i naši prijatelji iz tih udruga.
Svečana alka u Vukovaru
Što i kuda poslije Ženeve?
- Naša prva zadaća je Sinjska alka i to je jedino što mora biti i što je naš apsolutni prioritet. O ostalog odskače samo Svečana Sinjska alka koju smo 2017. održali u Vukovaru, u čast žrtve Vukovara u Domovinskom ratu.
Kada su u pitanju druge aktivnosti, mi možemo ići bilo kuda, ali na prioritet broj jedan nikada ne smijemo niti hoćemo zaboraviti. Vrata Europe su nam otvorena, a koja će od europskih zemalja biti sljedeća sagledat ćemo i odlučiti u doglednoj budućnosti. Vjerujem da će prvi biti Versailles, a poslije toga odlučit ćemo se za jedan od ostalih glavnih gradova europskih zemalja.