- Drage cure, moj salon će korisnicima različitih ustanova za djecu pomoći u pripremama za najbitniju večer u tinejdžerskoj dobi - maturalnu večer. Sve mi smo željele zablistati tu noć pa njima omogućimo isto, zaslužujemo to svi! Dobit će nokte, šminkanje, depilacije, neke haljine koje imamo moja kćer i ja, a neke nam možda možete i vi donirati. Budimo ljudi svaki dan,a ne samo u vrijeme blagdana, molim vas - bio je to tekst objave Marice Đonilć u grupi "Empatija Split".
Marica je zasukala rukave te odlučila pomoći i korisnicama Centra za pružanje usluga u zajednici Split kojeg se često stavlja na margine društva, a čiji korisnici su djeca baš kao i sva druga. Jedina razlika je što je njihov životni put bio teži, a društvo ga, sve dok ih gleda samo kao "domaše", dodatno otežava.
Centar za pružanje usluga u zajednici Split omogućava skrb za djecu i mlade s dijagnosticirani poteškoćama u ponašanju. Pružaju usluge smještaja, timske procijene i prihvata za djecu. Ustanova su koja vrši uslugu upućivanja u odgojnu ustanovu koju izriču sudovi maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. Njihov centar ima 150 korisnika, ako se zbroje korisnici svih usluga koje pružaju. Marica ih je odlučila obradovati i vratiti im osmijeh na lice.
- Došla sam na tu ideju jer je prošle godine moja kćer bila maturantica, a s obzirom na to da sam vlasnica salona za uljepšavanje svjesna sam kolike su cijene usluga šminkanja, frizure i ostalog. Želim da sva djeca na taj dan imaju osmijehe na svojim licima, da osjete tu ljubav i da znaju da je nekome zaista stalo - govori Marica.
Stupila je u kontakt i s ostalim kolegicama te pokušavaju proširiti krug djelovanja, a poziva sve ljude koji mogu da se odazovu na ovu akciju: frizere, vlasnike salona haljina, kozmetičare, šminkere, pa i stomatologe, svih koji mogu pomoći da osmijesi ove djece bude što blistaviji.
- Želimo pokazati svima koliko su to prekrasna djeca koja zaslužuju osmijeh kao i svatko od nas, jednostavno su imali takvu, nesretnu sudbinu te je njihov životni put, nažalost, puno teži - govori.
Marica je već 15 godina volonterka u udruzi "Most", a pomoći će u pripremi i maturanticama Dječjeg doma "Maestral".
- Ako mogu pomoći bilo kome, to znači da se taj krug dobrote širi i to je ono što je najvažnije u cijeloj ovoj priči. Danas – sutra će se sva ova djeca sjetiti da su ovo dobili, osjetit će radost u svom srcu pa će onda i sami pomoći nekome - zaključuje.
I mi smo djeca
Ravnateljica Centra Marija Tešija naglašava važnost ovakvih akcija kako bi se prestalo s marginaliziranjem i etiketiranjem ove djece.
- Ja sam 20 godina u sustavu kao socijalna pedagoginja, a prije četiri godine sam odlučila pokušati preko uloge ravnateljice napraviti neku promjenu jer sam bila nezadovoljna pravcem u kojem je sve krenulo. Još uvijek smo, pa čak i sa samim prostorom u kojem se nalazimo, na margini grada – i doslovno i metaforički. U ove četiri godine smo uspjeli postati vidljiviji u lokalnoj zajednici i biti prepoznati kao ustanova koja je promijenila način na koji se gleda na našu djecu - objašnjava ravnateljica Tešija.
Neki ružni obiteljski, okolinski, a ponekad i osobni faktori smjestili su djecu u prostorije Centra koji se trudi izjednačiti s ostalima njihove šanse za uspjeh u životu. Centar im nudi oslonac i podršku koju su nekima vlastiti roditelji uskratili, nudi im mogućnost za bolje sutra i zaštitu na njihovom putu do osamostaljenja.
- To što su u ustanovi ne znači da su na bilo koji način manje vrijedni ili da su negativni, a to dokazuju i time što završavaju srednje škole. Među njima postoje učenici s odličnim ocjenama, ali i oni koji idu na razna državna natjecanja. Imali smo djevojku koja je u Turističkoj školi osvojila brojna natjecanja iz kulinarstva, slastičarstva, a to nam je uvijek osobita i posebna satisfakcija - naglašava ravnateljica.
Imaju podršku i od Grada i od Županije kao i od Ministarstva rada, obitelji i socijalne politike. Bitno se promijenio način na koji ih ljudi percipiraju te nailaze na puno više razumijevanja. Ovakve akcije upravo potiču prihvaćanje korisnika Centra te smanjenje diskriminacije i marginaliziranja.
- Ja neću dozvoliti da ih se ikada više percipira na negativan način. Rekla bih da se društvo u cjelini osvijestilo te da se moramo poćeti gledati u oči i više prihvaćati jedni druge. Netko će čitati ovaj tekst i reći ma daj molim te, to su "domaši", a nisu ni svjesni da možda i njihovo dijete trenutno stoji samo u sobi te je u riziku od razvijanja negativnih obrazaca u ponašanju. U velikom broju obitelji događa se da su djeca marginalizirana - naglašava.
Kaže da se trebamo zapitati što nam se događa s mladima koji su danas u potpunosti otuđeni jedni od drugih pa čak i ako dolaze iz “urednih” obitelji i ako su odrasli u “uredna” četiri zida. Upravo zato intenzivno rade na preveniranju ulazaka djece u institucije tako što savjetuju i pomažu obiteljima i pojedincima u riziku. U ovom dijelu pokrivaju cijelo područje Splitsko-dalmatinske županije, premda imaju korisnike iz svih dijelova Hrvatske.
- Imamo mobilne timove i voditelje mjera intenzivne stručne pomoći i potpore u suradnji s Hrvatskim zavodom za socijalni rad. Odlazimo u ruralna područja naše županije gdje mladi i obitelji s djecom nemaju prilike kao što ih ima netko tko živi u urbanom području. Nemaju novaca niti za autobusnu kartu da dođu do Splita u neki centar ili ured da bi dobili savjete o odgoju. Zato stručnjaci dolaze tim obiteljima u njihove kuće da im se pomogne i da ih se usmjeri u dobrom pravcu - objašnjava ravnateljica Tešija.
Novi prostori za nove životne stranice
Do sada je Centar pružao smještaja, timske procijene i prihvata, a to znači da se život odvijao isključivo u zidovima institucije. Već dugi niz godina provodi se politika "deinstitualizacije" s ciljem smanjenja broja ulazaka djece u ustanove.
- Nudimo i organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku. Imamo stan za djevojke koje su bile u ustanovi, ali su dosegnule jednu razinu odgovornosti, stabilnosti i samostalnosti pa im je omogućeno ovakvo stanovanje kako bi njihovi uvjeti bili što sličniji uvjetima života u domu s obitelji. A to im je i dobar način pripreme za samostalni život jednoga dana - govori ravnateljica.
Jedan stan u Splitu namijenjen je za cure od 14. do 21. godine života, stan u okolici Splita namijenjen je za dječake od 7 do 14 godina jer se nalazi u blizini osnovne škole. Cure od 7 do 14 godina boravit će u trećem stanu u Splitu. Osim stanova imaju i Dnevne centre u koje djeca dolaze nakon škole pisati domaći radi i sudjelovati u različitim radionicama. Djeci se nastoje usaditi pozitivne vrijednosti, a roditeljima se daju savjeti da bi se smanjio rizik od razvijanja poremećaja u ponašanju.
Posjetili smo jedan od stanova namijenjenih korisnicima gdje nas je dočekala, zaista kućna i topla atmosfera. Gospođa Antonjeta Trgo jedna je od odgajateljica koja boravi s djevojkama u stanu. Tijekom 24 sata, podijeljeni u tri smjene odgajatelji Centra rade kako bi organizirali radionice, čuvali i pripremali korisnike za osamostaljenje. Gospođa Antonjeta kaže nam da su s njima do završetka obveznog obrazovanja, a potom veliki broj njih nađe posao, osnuje obitelj i uspije, unatoč svim izazovima, imati normalan i lijep život.
Djevojke redovito pohađaju nastavu, imaju svoja kućna zaduženja, a gospođa Antonjeta priznaje i da se čovjek zaista poveže s njima. Mi im od srca želimo da im budućnost donese lijepe trenutke te da dožive velike uspjehe, unatoč svim nepravdama koje su ih snašle.