Na istoku Splita u jutarnjim satima okupila su se tri novinara Slobodne Dalmacije; Petra Klarić, Petar Čikeš i Stipe Šarić kako bi u kratkoj "utrci" do Banovine provjerili koliko je našem gradonačelniku Ivici Puljku, koji živi u tom dijelu grada, potrebno vremena da bi došao na posao koristeći tri različita prijevozna sredstva.
Svi su krenuli u isto vrijeme, točnije u 7.55 sati kada je došlo vrijeme da utrka između javnog gradskog prijevoza, taksi službe i javne bicikle započne. Startna pozicija bila je autobusno okretište na Pazdigradu, gdje se jedan novinar ukrcao u autobusnu liniju broj 15, dok je kolega preko aplikacije naručio taksi, a Petra se na put uputila javnim biciklom. U nastavku donosimo njihove dojmove i kako je teklo putovanje do Zapadne obale na samom kraju grada.
Stipe Šarić: javni prijevoz
Svakodnevno se vozim javnim prijevozom, pa znam kako to ponekad može biti umarajuće, pogotovo u jutarnjim satima kada je autobus prepun školaraca koji kreću na nastavu. No, iako smo krenuli nešto prije osam sati ujutro, autobus je bio skoro pa u potpunosti prazan, tako da sam lako uspio pronaći sjedeće mjesto. Kartu sam kupio preko aplikacije gdje me je koštala jedan euro, što je u današnje vrijeme prava sitnica.
Budući da navedena linija ne vozi direktno do Banovine, morao sam izaći na stanici kod Općine, te pričekati liniju broj 8 koja vozi do našeg odredišta. Zbog toga sam izgubio dosta vremena, dvadesetak minuta, a nije mi pomoglo ni to što je kasnio autobus koji sam čekao. Do Banovine sam konačno stigao nakon skoro sat vremena, točnije 58 minuta i 44 sekunde, te time zauzeo posljednje mjesto u našoj utrci.
Petra Klarić: javni bicikl
Moj put do Banovine krenuo je poprilično turbulentno, prvenstveno zbog terena na području Pazdigrada i Mertojaka. No, kada sam konačno došla do Poljičke ulice, dalje je bila laganija trasa. Cijena? Sitnica! Vožnja od 45 minuta, koliko mi je laganim bicikliranjem trebalo od početne točke do Banovine, koštala me 1,50 eura, što je stvarno zanemarivo.
Postupak unajmljivanja javnog dostupnog bicikla putem aplikacije je jednostavan, lako se može pronaći gdje se bicikli nalaze i koliko ih je dostupno. Ovaj način prijevoza preporučila bih svima koji se nalaze na području na kojem je teren nešto ravniji, a pošto se nude i električni bicikli (iako ja nisam bila te sreće jer su se nudile samo klasične brzinke) i ta se prepreka može izbjeći.
Sve u svemu, praktičan i jeftin način za kretanje po gradu, a usput je i zdraviji. Ne mogu zamisliti gradonačelnika kako u odijelu pedalira od Pazdigrada do Banovine, ali u nekim ležernijim situacijama ovo je sasvim dobra opcija.
Petar Čikeš: taksi
Stanovniku gradske periferije stići do centra u radno jutro zna biti zamorno. Javni prijevoz je najlogičnija opcija. Ipak, u situacijama kada vam se žuri, jer vas možda budilica nije na vrijeme digla iz kreveta, poželjnije je odabrati alternativnu vrstu prijevoza.
Tako sam ja odabrao taksi, odnosno Bolt. Od Pazdigrada do Banovine vozio sam se 18 minuta i 48 sekundi, za što sam platio 11.80 eura. Udobnost i brzina su nekad sve što vam treba, pogotovo u tipično mrzovoljnom ranom jutru. Naravno, troškovi su neodrživi za svakodnevno prometovanje. Javni prijevoz je sporiji, ali ekonomičniji. Bolt ostaje kao opcija za hitne situacije.
Zaključak naše "utrke"
Novinari su se na kraju sastali ispred Banovine kako bi međusobno podijelili dojmove svog putovanja, a mi smo našom kratkom "utrkom" zaključili da će vas od istoka do zapada grada najbrže, naravno, dovesti taksi. No, iako je autobus stigao zadnji - i dalje je najjeftiniji, dok je za one koji vole uštedjeti novce i živjeti zdravo, bicikl idealna opcija.
Kako su novinari doživjeli ovu avanturu i probijanje kroz gradske prometnice, pogledajte u priloženom videu.