Tin Ujević, najveći pjesnik u Hrvata svih vjekova, čovjek koji je fini bokun vremena živio i stvarao u Splitu, u tom gradu nema ni bistu ni spomenik

Petog dneva srpnja anno Domini 1891., bodulka iz Milne na Braču mužu vlahu iz Vrgorca, u Dizdara kuli, porodila je sina Augustina. Beba iz siromaških vrgoračkih jaslica – ništa luksuznijih, možda tek suznijih, od onih najpoznatijih iz Betlehema – pošto stasa, propjeva i afirmira se kao obećavajući pjesnik, od godine 1921., kad je tako potpisao pjesmu Vječita romantika, ubuduće će bit poznat i prepoznat podno imena – Tin Ujević.

Kao Augustin proći će i škole i studije, i puko preživljavanje i boemsko lutalaštvo po Parizu, ali će imenom Tin biti tituliran od svoje 30. godine, evoga, ravno je od toga okruglih 100 godina. I, u ponedjeljak navršit će se točno 130. njegov rođendan. Veliki rođendan, najvećeg Tina Ujevića.

Već kao dječaka, pa onda i momka, odredit ...