StoryEditorOCM
Splitpomozimo im

Splićanka: ‘Živjela sam u autu s djecom. Prala bih im robicu po kafićima, a spavali smo u okolnim šumicama‘

Piše Petar Čikeš
23. prosinca 2024. - 17:52

- Ona stvarno, ali stvarno nema ništa. Sinoć nakon posjeta njezinu stanu sam se vratila i poklonila joj svoju deku - kaže nam djelatnica Caritasa prije nego što ćemo susresti korisnicu programa Caritasove pomoći Splitsko-makarske nadbiskupije. 

Dodaje da je u svemu tome žalosno što je ona žvelta i radišna, ali jednostavno ne može raditi jer je samohrana majka i djeca su joj još bebe te je ovisna o pomoći. 

- Iako nemaju doslovce ništa, po djetetovim kolicima vidim da ih unatoč tome drži čiste i uredne - snuždeno će.

I zbilja, razgovor s tom ženom, samohranom majkom dvoje djece, ispunjava one koji ne žive od dana do dana i koji ne broje svaki cent osjećajem koji se može nazvati sram. Sram što nisu prethodno sebi osvijestili koliko su privilegirani. Koliko su bili sretni što, dok je imalo smisla radovati se poklonima za rođendan ili Božić, nisu dovoljno cijenili svoj bezbrižni status. Ili jednostavno, što imaju čist madrac i toplu vodu. 

►►Želite pomoći ovoj obitelji? To možete učiniti ako dođete do kraja teksta, tamo je navedeno kako pomoći. Hvala vam! 

- Dvije godine sam u programu Caritasa. Splet niza nesretnih okolnosti me na to natjerao. Izbačena sam iz kuće svog bivšeg muža u visokom stupnju trudnoće. Već sam imala kćer koja je tad imala godinu i pol dana. Živjeli smo tih prvih mjeseci u autu jer nisam imala sredstava da unajmim stan. Išla bih u kafić oprat im robicu i sušila sam je na krovu auta. Između Klisa i Solina u okolnim šumicama smo spavali noću. Krala sam po dućanima hranu za djecu. 

image

Gospođu smo fotografirali u prostorijama splitskog Caritasa

Petar Čikeš

U jednom trenutku me je uhvatila policija. Prepala sam se da će mi oteti djecu. Otac mog sina nije plaćao alimentaciju. Meni porodiljni sad iznosi 430 eura, a stanarina mi je 450 eura. Auto, zapravo krntiju, ali jedino koje sam imala, morala sam prodati da bih platila polog za stan. Taj stan u kojem živim je katastrofa. U njemu nema ništa, ni pjata ni ormara. Zidovi vlaže, podovi se dižu, WC nije u funkciji, ne možemo zagrijati sobe, do autobusne stanice, koja mi je jedina veza s gradom kada trebam odvesti djecu kod doktora ili gdje već, imam dva kilometra uzbrdo - počela je s bujicom riječi teških kao olovo naša sugovornica.

Ali, unatoč svemu tvrdi da je optimist, da ne bi mogla drugačije. Plač je za nju rijetkost, jer više nema dovoljno suza. 

- Moj sin sad ima upalu uha jer je u stanu neuvjetno. Ja pored svega imam srčanu manu (WPW sindrom), jučer mi je bila hitna pomoć doma zbog aritmije. K tome sam imala u sebi pet mjeseci posteljicu koji pri porodu nisu izvadili u bolnici. Skoro sam dobila sepsu, jedva sam se izvukla.

Uz dvoje djece ne mogu financijski izdržat, u začaranom sam krugu. Jedne večeri nisam imala mlijeka za bebu pa sam skuhala rijetku puru i to mu dala za jesti. Radila bih, ali ne mogu uz dijete od devet mjeseci. Curica ima tri godine, on devet mjeseci. Preaktivni su, preživahni, u pelenama su - dodaje.

Našoj sugovornici nesebično pomažu u Caritasu, ali pomoć je to, svjesni su svi, koja neće riješiti njezin temeljni problem.

- Higijenske potrepštine i hranu uzimam od Caritasa. Ali moj je najveći problem što moram nalaziti stan od sezone do sezone. Pred svaku sezonu moram se iseliti. Sad još kad nemam auto, ne mogu fizički s dvoje djece iseliti se i nositi svoje stvari od mjesta do mjesta. Jednostavno, ne znam kako ću sve to izdržati - završila je svoju tužnu priču.

Volonterka Caritasa koja će je nakon našeg razgovora odvesti kući dopunjuje ionako težak iskaz naše sugovornice pričom koja kao da je izišla iz romana, a ne iz stvarnosti grada Splita u 2024. godini.

- Od susjede je posudila kalupe i mjesec dana skupljala sastojke da može napraviti tortu djetetu za rođendan. Uspjela je unatoč tolikoj bijedi razveseliti dijete za rođendan - ispričala nam je.

Što je sve morala posuditi, i koliko je skupljala, ako je uopće imala vremena i snage išta skupiti za ovaj Božić, nismo pitali.

EVO KAKO POMOĆI

Mnoga djeca će ove blagdane dočekati gladna i bez darova, nitko im ništa neće staviti pod bor.

Zato ste nam potrebni vi, dragi čitatelji! I ta djeca i njihovi roditelji zaslužuju osjetiti čar Božića i Nove godine. 

Vaša mala uplata može donijeti itekakav osmijeh na lica gladnih mališana Dalmacije.

Pomoći ovoj i drugim obiteljima možete uplatom na službeno registrirani račun Caritasa, specijalno otvoren za ovu akciju:

►IBAN RAČUNA HR4423400091511305900

►Model i poziv na br: HR99

SWIFT CODE: PBZGHR2X

Uplatiti možete i skeniranjem koda:

Akcija je službeno prijavljena u nadležni ured Državne uprave, te će uplate i donacije biti transparentno objavljene na kraju prikupljanja.

►Ako želite pak donirati hranu i potrepštine, onda i to možete učiniti.

• DJEČJA HRANA (slatkiši, čokolino, kašice, pahuljice...)

• KONZERVIRANA HRANA (za odrasle i djecu)

• DJEČJA HIGIJENA (pelene, vlažne maramice, kupke, šamponi, pasta za zube itd.)

• HIGIJENA ZA ODRASLE

• NOVE IGRAČKE ZA DJECU

Akcija traje od 23.12. do 31.12.2024. god.

Svi dobročinitelji svoju donaciju mogu ostaviti radnim danom do 31. prosinca od 8 do 15 sati u prostorima Caritasove podružnice Dječji osmjeh na adresi Gundulićeva 7. Split.

Akcija Caritasa koju medijski pomaže Slobodna Dalmacija zove se "Božićne zvjezdice".

Ovo je prilika za čin djelotvorne ljubavi koja se umnaža našim zajedničkim nastojanjem i brigom za drugoga!

Informacije o tome kako pomoći možete dobiti i na telefon splitskog Caritasa:

Tel. +385 99 851 0036

REZULTATI PROŠLOGODIŠNJE AKCIJE

Prošlogodišnja Caritasova akcija „Božićne zvjezdice“ postigla je velik uspjeh. Za 40 siromašnih obitelji prikupljeno je čak 76.885,91 euro, svaka obitelj dobila je 1922 eura i pune ruke hrane i igračaka.

Ovo su priče nekih od obitelji koje su dobile pomoć:

Splićanka: Ispred djece moram biti hrabra, ali kada se zatvorim u sobu, raspadnem se. Teško mi je, jedva i s vama pričam

Majka devetero djece iz Hrvatske: ‘Bili smo tri mjeseca bez struje. Toga se uvijek bojim. Jedva skupimo za kruh‘

‘Kad nas je izbacio iz kuće, djeca i ja nismo imali što jesti ni čime se grijati. Sada preživljavamo od 600 € mjesečno‘

Splićanka: Moj mališan želi čokolino, a moram mu reći da nema, da će biti sutra. Molim se Bogu da ne pita kad se probudi

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. prosinac 2024 18:54