Kada slušamo Ivana Tokića kako zaljubljeno priča o svojoj Radunici i fešti koja, zahvaljujući ponajprije njegovu entuzijazmu, ove godine slavi 25. obljetnicu, čini nam se kao da govori o nekom drugom kvartu.
Još 80-ih godina prošlog stoljeća u svakoj drugoj kući u najvećoj kali na Lučcu je bila konoba, danas je gotovo svaka postala - apartman. Nekada težački, a potom i radnički kvart došao je do toga da u ovom trenutku nema niti jednog kafića ni restorana.
Nema više starosjedilaca, odselili su se na nove adrese ili pod lovrinačke čemprese. Nema tko djeci pričati priče o šušuru u nekada prepunim kućama i ulicama, a što je najtužnije, nema ni djece, mogu se na prste jedne ruke nabrojiti.
Ali zato imamo turista ko u priči i, ono najvažnije, još uvijek imamo Dane Rad...