Prvi maj su nekoć davno radnici u Splitu posebno obilježavali. ‘Sjatili bi se na Rivu s crvenim garifulom...

Jedan naš sugrađanin u Facebook grupi "Split kroz povijest" podijelio je svoja sjećanja na prvomajsku feštu kada je bio dijete. Kaže na početku da su njegovi preci bili ribari, ali ribu jesti baš i nisu voljeli. 

Ilustracija

Obiteljska Arhiva/Obiteljska Arhiva

- Čača je završija škole, iako se razumija u ribu i zna je lovit, to ga nije baš interesiralo, a nije ribu volija ni jist. Eto ja sam na čaču povuka ovo zadnje. Toliko volin ribu da bi je pustija da živi u moru. Radnja se odigrava u spli‘skom Varošu u ulici Milićevoj na teraci kuće na slici, a u godine iljadudevestotridesetineke, negdi pred Drugi svjetski rat. Glavni likovi: Moja baba Zorka, Spli‘ski radnici i žandari stare Jugoslavije. Baba, ka baba, a u ono vrime mlada žena o ribara Mikule (mog dide) solila je srdele i držala ih odispod terace, a na teraci je uzgajala cviće, a ponajviše đirane. Ne znan zašto, ali ti su đirani uglavnom bili crvene boje - započinje priču. 

Kaže da se u ono vrijeme Praznik rada itekako poštovao. 

- Radnici, ka radnici, u ono vrime su poštivali svoj praznik, Praznik rada, a to poštovanje su iskazivali tako da bi se svakog prvog maja, sjatili na spli‘sku Rivu s crvenim garifulom ili điranom i održali paradu tražeći svoja prava za dostojan i pošteno plaćeni rad. (Šta su u to vrime radnici bili nazadni). Tako bi se radništvo iz Marjanskog dila Varoša svako prvomajsko jutro spustilo niz Milićevu ulicu, a kako bi koji proša ubra bi crveni điran s terace, metnija ga u zapučak i put Rive. Žandari, ka žandari, ništa in nemore uteć. Sve vididu, sve znadu, te brzo i efikasno djeluju. Moram prvo napomenut, da su pedesetak metri niz ulicu Milićevu oni imali stanicu ilitiga postaju. Skoro pa prvi susidi mojima Smojinima. Mali je Varoš tada bija, svak svakoga zna. Zna ga u dušu. Radnja, ka radnja - navodi. 

Obiteljska kuća

Privatni Album/

Jednog jutra njegovoj baki su žandari pokucali na vrata...

- Jedno rano prvomajsko sunčano jutro godine te i te, galama, vika, cika po Milićevoj ulici "Zorka otvaraj vrata, ovde đendari". A baba (tada mlada žena) Zorka vrata otvara i pita "a za muku isusovu, šta se dešava, kakva van je priša?". Zapovjednik žandara gura mojoj babi Zorki befel pod nos "tu ti sve piše, moramo ti danas službeno obrat sve đirane s terace". Naravoučenje, u ta davna teška vrimena vlast je očito svjesna bila da postoji radnička klasa, za razliku od... Ma ustvari, ove priče mog pok. oca san se nekako ovih dana sitija, a ustvari sam vam tija samo čestitat međunarodni praznik rada 1. Maj ilitiga 1. Svibanj - zaključuje simpatičan autor objave. 

Prvi svibanj je u Hrvata poznat i kao Dan cvijeća, Dan mladeži i zaljubljenih. Prvi svibanj bio je istaknut i kićenjem cvijećem i zelenilom. S obzirom na to da se nekoć taj na taj datum slavio blagdan svetoga Filipa i Jakova, taj dan neki nazivaju Filipovlje ili Filipovo.