Najpoznatijeg hrvatskog zviždača u prosvjeti, Županijski sud u Varaždinu proglasio je – klevetnikom?! Umirovljeni profesor povijesti Ivan Jujnović, koji je bio zaposlen u OŠ "Strožanac", prije više od petnaest godina otvoreno je progovorio o korupciji i nepotizmu u prosvjeti, pa pred USKOK-om bez ustezanja iznio cijeli niz sumnji u malverzacije svih vrsta s kojima je kao dugogodišnji prosvjetni radnik bio upoznat. Zbog toga ga su ga podržavali mnogi i davali mu za pravo što je progovorio o zabranjenim temama. Slavilo ga se i hvalilo.
No, jedan od slučajeva za koje je Jujnović tvrdio da je eklatantan primjer nepotizma i sukoba interesa, Županijski sud u Varaždinu, nakon godina i godina "rastezanja" ovog medijima interesantnog postupka, proglasio je klevetom. Zato Jujnović trpi posljedice pravomoćne presude koja mu ne ide u korist. I zbog toga je prilično klonuo duhom.
Sporno zapošljavanje
– Svaki mjesec mi se skida dvjesto eura s mršave prosvjetne mirovine. Moram tužiteljici, po presudi suda iz Varaždina, namiriti štetu u ukupnoj vrijednosti od 44 tisuće kuna. Tko je god pogledao presudu suda u Varaždinu, od pravnika, odvjetnika i prosvjetnih inspektora s kojima sam kontaktirao, a nema komu je nisam pokazao, ne može se čudom načuditi. Upućuju me da pravdu tražim u Strasbourgu, međutim, sit sam svega, jer jednostavno ne mogu vjerovati da se unatoč čvrstim dokazima koji su pratili ono što sam iznosio u javnosti, mene proglašava klevetnikom – rezignirano će Jujnović.
Podsjetimo, Jujnović je ravnateljicu OŠ "Plokite" Kseniju Burić, i kako je tada naglasio – sestru poznatog HDZ-ova političara Dujomira Marasovića, prozvao za nepotizam. Svojedobno je na konferenciji pred novinarima osamnaest hrvatskih redakcija u Novinarskom domu u Zagrebu, u društvu prosvjetne inspektorice Nade Stanović, Jujnović kazao da je Burić "čuvala" radno mjesto u školi za svoju kćer dok ona još nije ni diplomirala. O zapošljavanju koje je ocijenio spornim, Jujnović je doznao od prosvjetne inspektorice Stanović koja je također zaključila da se radilo o nepotizmu i pogodovanju.
– Nastavnim planom i programom za tu školsku godinu, a koji odobrava Nastavno vijeće kao najviše strukovno tijelo, nigdje nije bilo predviđeno radno mjesto na kojem bi Ksenija Burić mogla zaposliti svoju kćer. Svejedno se to dogodilo, mlada kolegica je zaposlena, radila je šest mjeseci, a onda devet godina provela na bolovanju i istovremeno se stručno usavršavala na Goethe-Institutu – veli Jujnović, i napominje da su mu svi sudovi, osim varaždinskog, apsolutno dali za pravo.
– Svi su redom potvrdili da se radi o školskom primjeru nepotizma i da je takvo što nemoralno i nezakonito. Dapače, prvo me se zbog svega gonilo kazneno, no kad su te prijave odbačene kao potpuno neosnovane, krenuli su me, što inače nije praksa kad vas se oslobodi kaznene odgovornosti, mrcvariti u građanskim parnicama. Tada mi se ipak činilo da pravda postoji i da moji javni istupi nisu bili uzalud. U obrazloženjima oslobađajućih presuda Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Šibeniku, žešće se osuđivalo ono za što sam prozivao dotičnu ravnateljicu, nego što sam to i sam učinio – naglašava Jujnović, no sistemom "žalba na žalbu", predmet je konačno delegiran Županijskom sudu u Varaždinu.
Danas već bivša ravnateljica splitske OŠ "Plokite" Ksenija Burić, tražila je od splitskog profesora povijesti Ivana Jujnovića zbog povreda časti i ugleda 105 tisuća kuna, no presuđen je puno manji iznos odštete.
Modus operandi
– I sad je tako kako jest. "Skida" mi se svaki mjesec dvjesto eura od mirovine, no više od toga boli me nepravda koja mi je nanesena, makar, eto, sud u Varaždinu, za razliku od svih ostalih, tvrdi da sam govorio neistinu, iako ništa nisam iznosio napamet. Sve su to pratila mjerodavna rješenja prosvjetne inspekcije – ogorčen je naš sugovornik, koji je desetak godina neprestano upozoravao na modus operandi koji se primjenjuje u prosvjeti i kojem bi konačno trebalo stati na kraj, jer prijeti kompletnom urušavanju obrazovnog sustava.
S tim je detaljno upoznao i dvoje ministara znanosti i obrazovanja: SDP-ova Željka Jovanovića i HDZ-ova Dragana Primorca. Izvijestio ih je da se u prosvjetne redove uvukla korupcija jer su ravnateljima škola dane prevelike ovlasti koje oni nerijetko zloupotrebljavaju. Oni su mu, kaže, dali za pravo, ali očito ništa konkretno nisu poduzeli pa se sve nastavilo po starom. Naime, bez političkih veza i/ili mita, nije se moglo do mjesta u prosvjeti.
– Znam primjer da je borac Domovinskog rata stavio stan pod hipoteku da bi digao kredit i za svoju suprugu "kupio" posao psihologinje u jednoj osnovnoj školi. Osoba koja je to prijavila bila je kandidat za isto radno mjesto. Mišljenje je prosvjetnih djelatnika da se u školama praktički nemoguće zaposliti ako ne platiš radno mjesto ili ako nemaš teške veze, a u nekim slučajevima znaju intervenirati i političari višeg ranga. Deset do dvanaest tisuća eura cijena je za zapošljavanje nastavnika, a pet tisuća eura za zapošljavanje čistačice, novac za tu uslugu pojedinim ravnateljima daju posrednici – ispričao je Jujnović svojedobno potpisanom novinaru i dignuo veliku prašinu, no čim se ona slegnula, našao se pod udarom onih koji su se smatrali prozvanima.
Devijacije
– Nisam ništa radio na svoju ruku. Sve što sam iznio u vezi slučaja ravnateljice koja me tužila, potvrdili su i nalazi prosvjetne inspekcije, no sudac Županijskog suda iz Varaždina koji me osudio za klevetu, očito u to ne vjeruje. Iako me savjetuju da se pomirim s presudom, savjest mi ne dozvoljava da odustanem. Moja su ljudska prava povrijeđena, kao prosvjetni radnik upozorio sam na neprofesionalno ponašanje i nepotizam, za što mi je "zahvaljeno" odštetom za duševne boli koju moram plaćati iz mjeseca u mjesec, jer u to varaždinski sudac, za razliku od svih njegovih kolega, nije povjerovao. Ne znam čime bi se morao baviti sud u Strasbourgu ako ne zaštitom zviždača, jer u protivnom više nitko neće ukazivati na devijacije u društvu, a ne treba posebno obrazlagati gdje nas to onda vodi – upozorava umirovljeni profesor povijesti.
Pravo i pravda se često razilaze, no ishod sudskih trakavica u kojima sudjeluju oni koji su spremni javno ukazati na moguće zlouporabe ne da se tako lako predvidjeti. Godinama smo izvještavali kako su sve optužbe protiv Jujnovića glatko odbačene, pa samo što nije dobio medalju za hrabrost, a onda je Županijski sud u Varaždinu odlučio drugačije i predmet okončao na štetu poznatog splitskog profesora.
Ajde, tko se nakon svih ovih godina može zakleti u to da je ovaj slučaj definitivno završio? I da se o ovome još neće pisati?
