Ako je suditi po "raduničkoj buni", ima biti da je 80-ak godina staro stablo sofore, koje je ovih dana posjećeno na privatnoj površini u Kuzmanićevoj ulici, za tamošnje stanovnike zadnja linija obrane pred navalom turizma.
U gradu koji je iz pandemijskog odmora tek zakoračio u predsezonu, a već puca po šavovima; postelja-po-postelja, katriga-po-katriga gubi se ono malo preostalog prostora za život, pa su svježi zrak i prirodna hladovina, da ne spominjemo dostojanstvo i sentiment, postali valuta kojom se određuje isplativost.
Uvjereni da profit pred ovim vrijednostima ne bi smio imati prednost Raduničani su ustali u spomen na stablo pod čijim su krošnjama rasli, s nadom da će na njegovom tragu sačuvati barem toliko zelenila koliko je potrebno da bi svjedočilo kako ovdje žive ljud...