Otišao je Zdravko Juričko, naš Lav, u svakom slučaju prerano. Umjesto njegovih tekstova u redakciju je stigla tužna, neshvatljiva, neprihvatljiva vijest.
Lav nije bio samo novinar s nervom i posvećeni urednik, koji se ni u svježim umirovljeničkim danima nije znao ni htio umiriti, nego i dobri duh redakcije, koji je na dugom putu uspjeha Slobodne utkao desetljeća svoga rada, kreacije i sposobnosti da talent stavi u funkciju novine kojoj je bezgranično pripadao.
Lav je bio okretan, prodoran, brzomislen, organiziran, duhoviti zafrkant ali uvijek i nadasve odgovoran. Profesionalac. Bio je poznat kao jedan od onih koji su uvijek dostupni, bez obzira koje je doba dana ili noći, ma gdje se nalazio.
Kroz zadatke je prolazio s nonšalancijom koja nije proizlazila iz njegovog disrespekta...