Arheološko nalazište pred Županijom ponovno je ugodno iznenadilo: voditelj arheoloških istraživanja Nebojša Cingeli iz tvrtke Temenos dočekao nas je s povelikim komadom porfira, dragocjenog kamena koji je u Rimskom carstvu bio rezerviran samo za imperatore, a ovaj je težak gotovo pet kilograma.
- Riječ je o crvenom porfiru koji smo pronašli u središnjem prstenu velike građevina iz Dioklecijanova doba koja se proteže u promjeru 71 puta 71 metar ispod ceste i okolnih objekata, a još joj ne znamo točnu namjenu. Porfir je u Splitu dobro poznat jer već više od stotinu godina traje potraga za ostacima Dioklecijanova sarkofaga koji je bio načinjen od porfira, pa nas je ovo svakako iznenadilo i obradovalo – kaže Cingeli.
Carski kamen
U antičko doba najcjenjeniji je bio egipatski crveni porfir, ujedno i najtvrđi poznati kamen tog doba. Kroz povijest imao središnju ulogu u carskoj prezentaciji, počevši od rimskih i bizantskih careva, preko srednjovjekovnih i modernih vladara, te se zbog gotovo isključive povezanosti s vladarima i njihovim obiteljima naziva i „carskim“ kamenom. U antici se koristio za izradu raznih arhitektonskih i umjetničkih predmeta za carski dvor, a kako je Dioklecijan iz Egipta dovukao svu silu dragocjenosti vjerojatno je među njima bio i egipatski porfir purpurne boje.
U Veneciji se čuva rijetka skulptura koja prikazuje Dioklecijana i ostale tetrarhe i izrađena je upravo od porfira, a svaki komad ovog skupocjenog kamena koji se pronađe u Splitu - od toga šezdesetak ulomaka u blizini mauzoleja, katedrale sv. Duje - uvijek se povezivao s mogućnošću otkrivanja Dioklecijanovog sarkofaga, dok su ulomci pohranjeni u Arheološkome muzeju.
Grad Split financira ovu arheološku kampanju, koja traje gotovo trideset godina: od pronalaska ostataka starokršćanskih bazilika s krstionicom iz 5. stoljeća, preko iskopavanja radijalnih zidova, a onda i gotovo cijele građevine o čijoj namjeni postoje različite teorije (teatar, amfiteatar, tržnica, carska grobnica), ali još se sa sigurnošću ne može reći što je to Dioklecijan sagradio u blizini antičkog naselja Spalatum i svoje palače na morskoj obali. Još je neobičnije da baš ispod nje prolazi akvedukt što nije bila praksa u rimsko doba, te da je građevina srušena tek stotinjak godina nakon što je podignuta. Očito je sigurno i okom vidljivo samo da je ogromna.
Zbog promjene gornjeg sloja asfalta zatvorena je jedna traka ulice Domovinskog rata u dužini od tristotinjak metara i ponovno su se pokazali veliki temelji građevine.
Pomorske bitke
Voditelj Cingeli kaže kako su počevši sa sjeverne strane nađeni vanjski zidovi i dva unutrašnja prstena, dvije grobnice, novčić iz 4. stoljeća...
- Kad smo podigli sloj asfalta i izvadili zemlju uočili smo kako je prometnica ulegla baš na mjestima gdje su bili slivnici koji su dotrajali i izizivaju eroziju, pa bismo savjetovali da se promijene. Uostalom, izrađeni su od azbesta i postavljeni pedesetih godina. Pored zidova pronašli smo i podnicu od antičkog betona, te mnoštvo olovnih komada, vjerojatno ostataka klanfi koje su učvršćivale kamene blokova – kaže Cingeli.
Na gradilištu – nalazištu ponašli smo i dr. sc. Radoslava Bužančića, donedavnog pročelnika Konzervatorskog odjela, koji je godinama zainteresiran za ovu građevinu i ima svoju teoriju.
- Nisam previše uvjeren da bi mogla biti riječ o tržnici, čini se prevelika za tako malo naselje kao što je bio antički Spalatum. Potrebu za gradnjom radijalnih zidova radije bih rastumačio vrtačom, udolinom u kojoj je građena, dakle, prilagođena je terenu. Velike količine vode koje su dovedene u objekt, pronalazak pješčanog sloja i drugi nalazi ukazivali bi na manju arenu koja je imala mogućnost organiziranja simulacija pomorskih bitaka, naumahija, vrlo popularnih u starome Rimu, i za koje je bilo potrebno unutrašnji bazen ispuniti vodom. Vidjet ćemo – kaže nam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....