Prvi dan proljeća Split je nakon zalaska Sunca dočekao prazan. Toliko da se prolaznike doslovno moglo nabrojiti na prste jedne ruke. Potpuno odsustvo života iz centra grada stvara nelagodu dok prolazite neuobičajeno praznim ulicama za ovo doba godine.
Štekati kafića su otužno prazni, jasno je da u grad nitko ne ide niti grad išta svojim sugrađanima nudi.
Izgleda kao nekakva ogromna kulisa za snimanje fima, potpuno lišen duha po kojem je nadaleko poznat, izgubljen, hladan...
Uskrs je pred vratima, tada se nekako počinju stidljivo pojavljivati i prve veće grupe turista, čija će nazočnost biti tek nagovještaj svog onog ludila u koje će se grad pretvoriti dolaskom ljeta.
Kakve dvije krajnosti, ne zna čovjek što je gore. U svemu tome grad je izgubio svoje ljude. Isto kao što su, ima bit, i ljudi izgubili svoj grad...
