Žrnovčanin Ivan Mihanović svoje je mještane počastio iznimnim darom – knjigom koju će svatko od njih sigurno s guštom pročitati jer je baš – njihova, autentična, žrnovska...
Atrij OŠ "Žrnovnica" bio je prepun na predstavljanju Mihanovićeve knjige "Pripovidi Surotića", u kojoj je u tri dijela progovorio o svom i životu svojih sumještana, bilježeći još od 1988. godine zanimljive detalje iz ovoga kraja. Prvi dio knjige zove se "Pripovidi", drugi "Zapisi u fibri", a treći "Rodoslovlje".
"Krivac" za početak njegova pisanja zapravo je bila ozljeda koljena koju je kao lovac zadobio spomenute godine, pa kako je bio prisiljen mirovati, krenuli su njegovi "Zapisi u fibri".
– Najprije sam pisao o lovu, a onda su došle devedesete, rat, Milošević, barikade, zabilježio bih i nečiju smrt... Pisao sam i o tome kad je vojska napustila raketnu bazu, to je posebno zanimljivo mladima.
Naravno, pisao sam i o nekim važnim obiteljskim događajima. Planirao sam završiti s koronom, ali onda je počeo rat u Ukrajini, pa sam u knjigu dodao još pokoju stranicu – kazuje nam Mihanović i napominje kako je knjiga pisana lokalnim, žrnovskim dijalektom.
U prvom dijelu "Pripovidi" inspiraciju za pisanje pronašao je na jednim starim vratima u zaseoku Surotići u Privoru, na kojima je bila napisana 1222. godina.
Krenuo je tako istraživati povijest Surotića pa je doznao da su plemena s tim prezimenom izvorno nastanjivala područje oko Karlobaga u 12. i 13. stoljeću, a dio njih je na kraju došao i do Poljica. Prvi službeni spomen Surotića, kaže, bio je nakon odlaskaTuraka s ovih prostora.
– Tražio sam svoje korijene i to smatram jako važnim. Ako ne znaš kako ti se zva pradid, lako se onda proda i pojata, zapusti zemlja... Zato je važno znat svoje rodoslovlje, danas se sve zaboravlja... Uvik kažem da je bolje imat dobrog susida nego dobar mobitel – mudro zbori 72-godišnji Žrnovčanin.
Dok nam je to pričao, prisjetio se svoje prababe Mande, inače nećakinje don Frane Bulića koja je, pazite sad, rodila 24 djece! Devetero od njih doživjelo je pozne godine, a posebna tuga zadesila je familiju kad je Mandinih osam unučadi zajedno s dva zeta stradalo u Drugom svjetskom ratu.
Treći dio knjige zove se "Rodoslovlje", koje je za obitelj Mihanović službeno istražio Ivan Grubišić.
Knjiga obiluje mnoštvom emotivnih priča, a na papir su iz usmene predaje preneseni i običaji u selu, sve kako bi se oteli zaboravu... Tako će Žrnovčani, sigurni smo, doslovno progutati slova Mihanovićeva djela, koji je na 200 stranica ispisao svojeversnu kroniku ovog mjesta.
Na predstavljanju knjige, osim samog autora, govorili su dr. Anđelko Mihanović, Fea Munitić, dok je ulomke iz knjige čitao Robert Kurbaša.
