"Imate karcinom, neoperabilan je i jedino ga možemo pokušati "ubiti" radioterapijom i kemoterapijom."
Ima li gore dijagnoze i postoji li gore saznanje za neku osobu. Drugim riječima, rekli su vam da ste teško oboljeli i da je izliječenje vrlo upitno, odnosno da vas čeka "bitka svih bitaka", bitka za vaš život.
Takvu dijagnozu u svibnju prošle godine saznala je naša sugovornica iz Primorsko-goranske županije, kojoj je vijest o teškoj bolesti "iz korijena" promijenila život. Morala se "u sekundi" snaći, potražiti pomoć i vidjeti gdje će započeti svoje onkološko liječenje.
- Naravno takva vijest nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Dijagnoza je za mene bila šok i morala sam se u jednom trenu pribrati i početi boriti protiv zloćudne bolesti. Kako sam tijekom života stekla mnoge prijatelje i poznanike u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, nalaze sam poslala diljem svijeta. Eto, imala sam mogućnost, koju možda drugi ljudi i nemaju. Nalaze sam uputila Radiokirurgiji u Zagreb, u Švicarsku i u SAD. Odnosno tražila sam neku kliniku koja bi mi mogla dati pravu informaciju što da radim, odnosno gdje da se počnem liječiti i kakve su mi šanse za preživljavanje, kazuje nam H. T.
Nalazi po svijetu
Vrlo brzo, nakon što je poslala svoje nalaze diljem svijeta, naša je sugovornica dobila i odgovor.
- Odgovor mi je stigao iz Chicaga, od onkologa do kojeg sam došla preko nekih svojih prijatelja. Naravno, kada netko kao ja čuje takvu dijagnozu u njemu se budi želja za preživljavanjem i pobjedom nad zloćudnom bolesti. Kada sam ja u pitanju nije bio problem ni otići se liječiti u inozemstvo, jer mi mogućnosti to dopuštaju. No, onkolog iz Chicaga mi je rekao "ako ne želite doći kod nas u SAD, savjetovao bih vam da se javite u Split, dr. Eduardu Vrdoljaku, on je vrlo cijenjen u našim onkološkim krugovima i on će vam u Splitu napraviti sve ono, što bi vam po istom protokolu liječenja napravili i mi u Chicagu". Također mi je rekao kako je splitska onkologija na svjetskom nivou, što je u meni pobudilo osjećaj smirenosti - kazuje H. T..
Iako je imala mogućnost da ostane i kući i da se liječi u bilo kojoj hrvatskoj, ali i inozemnoj klinici (imala je i ponudu iz Berlina), ona se odlučila za Split.
- Tada sam po prvi puta u svom životu čula za dr. Vrdoljaka i nije mi preostalo ništa drugo nego da se zaputim put Splita. Naravno, krenula sam na put, puna straha, nepoznanica i put koji je za mene kao pacijenta bio veliki izazov. Prvi susret s dr. Vrdoljakom na mene je ostavio odličan dojam. Čovjek je pregledao moje nalaze i od mene je zatražio još neke dodatne nalaze. Između ostalog zatražio je PET CT, koji u tom trenutku nisam imala. Uspjela sam ga napraviti u roku od dva dana i donijela sam nalaz čim je bio napisan. Na tom PET CT-u se vidjelo da je karcinom već krenuo na limfne čvorove i dr. Vrdoljak je odlučio da odmah moramo djelovati, kazuje naša sugovornica.
To isto poslijepodne naša je sugovornica na splitskoj onkologiji imala radioterapiju.
- Nakon što je dr. Vrdoljak pogledao moj PET CT napravio je simulaciju zračenja i krenula sam s terapijom. Sve je bilo vrlo ekspeditivno i brzo. Sa mnom kao podrška i pratnja je bila prijateljica koja je radila po raznim klinikama u Švicarskoj i rekla mi je da ovakvu brzu reakciju ne bih dobila ni u Švicarskoj. Tada sam znala da sam na pravom mjestu. Znate, čovjeku je zastrašujuće biti smrtno bolestan, ali kada imaš razumijevanje onih koji te liječe, nekako ti je sve lakše, a ja sam to razumijevanje imala - kazuje H. T..
Divne sestre
Dok je njezina terapija trajala boravila je u Splitu.
- Svaki put sam terapiju primala u Dnevnoj bolnici i moram reći da su te medicinske sestre, koje su tamo radile najdivnija ljudska bića koja sam upoznala u svom životu. Pune su ljubavi, pažnje, strpljive su sa svima nama, jer morate biti svjesni da tamo dolaze razni ljudi. Nikada, ali nikada, od njih nisam čula da su povisile ton, da su bile nervozne. Kada bih trebala izvaditi krv, nikada me nisu slale u Centralni laboratorij, jer sam visoko rizična bolesnica, nego bi mi krv vadile na Onkologiji. I tada su bile pune strpljenja, jer morate znati da je onkološkom bolesniku jako teško "pogoditi" žile, koje su uništene kemoterapijom. Split se može ponositi s njima i sa svim ljudima koji tamo rade - kazuje H. T..
Nikada naša sugovornica, kako kaže, nije dugo čekala ni na jedan pregled.
- Znala sam čekati do desetak minuta na radioterapiju. Moj je termin bio u 17.15 sati, prije mene je u 17 sati bio jedan gospodin iz Sinja, a nakon mene gospođa iz Splita koja je imala karcinom grla. I jednom prilikom smo malo duže čekali pa je u čekaonicu došla inženjerka, mislim da se zove Vedrana koja nam je rekla da se uređaj pokvario i da ga upravo serviseri popravljaju. "Ne bojte se, ako bude trebalo mi ćemo ostati i preko noći raditi, ali svi ćete vi dobiti vašu dozu zračenja", rekla je.
I zaista, čim je uređaj popravljen nastavili su sa zračenjem - kazuje H. T..
Terapiju je naša sugovornica u Splitu započela u srpnju prošle godine, dakle samo mjesec, dva dana od trenutka kada je saznala za zloćudnu bolest.
- Terapiju sam završila 3. rujna prošle godine, međutim u Splitu sam morala ostati još desetak dana, jer sam morala biti pod nadzorom splitskih onkologa. Dosadašnji rezultati mog liječenja su izvrsni, terapija je odlično uspjela, a moji posljednji nalazi od 12. siječnja ove godine su odlični - kazuje H. T..
Naša sugovornica oduševljena je Splitom, Splićanima, a posebno djelatnicima Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split.
- Živite u divnom gradu, među divnim ljudima. Već kada sam to morala, naglašavam da sam imala čast da se liječim na splitskoj onkologiji, iako ponavljam, mogla sam se liječiti bilo gdje u svijetu. Ni u jednom trenutku nisam požalila što sam odabrala Split i moram reći da je vaš grad, grad mog drugog rođenja, zaključuje H.T.