U prvih deset mjeseci 2024. godine, na Odjelu za kliničku psihijatriju s dječjom i adolescentnom psihijatrijom zabilježeno je 1500 posjeta više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
- Sve veći broj mladih, koji traže stručnu pomoć, može se dijelom objasniti boljom educiranošću o važnosti mentalnog zdravlja, kao i dostupnijom mrežom stručne skrbi. Naša briga su djeca do svoje punoljetnosti, različitih razvojnih potreba, a u praksi su za ranu razvojnu dob i školsku djecu karakteristični neurorazvojni poremećaji, naglašena somatska reagiranja, separacijske teškoće. Klinička manifestacija određenih problema kod adolescenata sličnija je onoj kod odraslih osoba, a najčešće kroz anksio-depresivne simptome - govori dr. Maja Rogulj, specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije.
Zanimalo nas je postoje li konkretni uzroci povećane pojave psihičkih problema kod djece i mladih, no najčešće se radi o kombinaciji brojnih faktora.
- Često se upire prstom na internet, društvo i odgoj, međutim, radi se većinom o spoju raznih čimbenika: od genetike, obiteljske dinamike, pojavnosti psihijatrijskih i ostalih oboljenja u obitelji, utjecaj okoliša, škole, društva, društvenih mreža... - ističe dr. Anđela Kovačević, specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije.
Ipak, jedan od ključnih faktora su odgoj i okolina u kojoj dijete odrasta. Liječnici roditeljima poručuju da odbace brojne priručnike za odgoj i da ponekad poslušaju vlastitu intuiciju.
- Danas se često djeca odgajaju po priručnicima, ali svako dijete je individua za sebe. Prate se miljokazi i slušaju razna upozorenja, no ja bih naglasila da je, posebno kod malene djece, važno slušati majčinski instinkt. Odgoj po knjizi ne postoji, potrebno je prilagoditi se svakom djetetu - govori dr. Kovačević.
Unatoč brojnim upozorenjima struke, roditelji posežu za mobitelima i ostalim uređajima s ciljem da umire djecu.
- To je linija manjeg otpora. Sva znanstvena istraživanja su potvrdila da dijete uopće ne bi smjelo biti izloženo ekranu do druge godine, a nakon druge godine bi tu praksu trebalo ograničiti. Među ljudima je uvriježeno mišljenje da ekrani uzrokuju autizam što nije istina, ali mogu usporiti razvoj djeteta i dovesti do tzv. ekranizma koje se sve češće spominje u stručnoj literaturi. Naravno da nije moguće zabraniti ekrane u potpunosti, ali je važno imati ograničenja - kaže dr. Kovačević.
Dr. Rogulj ističe da roditeljstvo i odnos s djetetom jesu izazov koji nas prirodno vodi k promjeni svojih dotadašnjih obrazaca, kao i onih u odnošenju prema djetetovim potrebama. Jako je važno razumjeti i uvažiti emociju roditeljskog para koji dovodi svoje dijete te ih kroz povjerenje u terapijskom procesu motivirati da prepoznaju i oslanjaju se sigurnije na vlastite vještine i snage.
Poticanje igre
Liječnici naglašavaju da djecu treba poticati na igru jer je upravo igra važan dio uspostave identiteta svake osobe.
- Svjedoci smo sindroma Hikikomori s kojim se bori japanska mladež. Radi se o poremećaju ponašanja koji se manifestira povučenošću, nedostatkom komunikacije s najbližima i gubitkom interesa za posao i školu. Mladi ljudi žive u zatvorenim prostorijama, okruženi brojnim uređajima i uopće nemaju socijalnu interakciju. U širem smislu se ne radi o patologiji, ali su takve osobe potpuno nefunkcionalne - slažu se liječnici.
Splitski Odjel za dječju i adolescentnu psihijatriju provodi ambulantnu i dnevnobolničku djelatnost kako bi stručna pomoć bila što dostupnija. Specijalizantica Ivona Barišić naglašava da u praksi svjedoče velikom napretku djece zbog intenzivnog rada i na njihovim socijalnim vještinama.
- Osnova našeg rada u dnevnoj bolnici su grupne psihoterapije s liječnicima, a u psihoedukacijskim grupama sudjeluju kolege suradnih struka: psiholozi, radni terapeuti, medicinske sestre i socijalni radnici. Kroz različite pristupe i međusobnu povezanost djece vrlo često svjedočimo pozitivnom pomaku. Organizirali smo grupe za prva četiri razreda, peti i šesti razred, sedmi i osmi i posebnu grupu za adolescente. Tri puta tjedno održavamo dnevnu bolnicu čiji program i sada pohađa osamdesetero djece - kaže Barišić.
Dnevna bolnica
Od 1. siječnja do 15. listopada ove godine kroz dnevnu bolnicu su imali preko 3000 posjeta, a naglašavaju da osim rada s djetetom njihov posao uključuje i rad s roditeljima. Liječnici naglašavaju da bi bilo dobro, ako je potrebno, da dijete na pregled u dnevnu bolnicu uputi obiteljski liječnik ili liječnik školske medicine. Sve češće ih roditelji i samostalno kontaktiraju, a nisu iznimka ni pozivi školskih stručnih službi.
Indikaciju za dnevnobolnički tretman daje isključivo psihijatar koji obavi ambulantni pregled i procjeni daljnji tijek liječenja. Ponekad ih je potrebno individualno pripremiti kroz određeni broj susreta kako bi mogli sudjelovati i u grupnim aktivnostima.
- Uloga terapeuta je razumjeti razvoj, osvijestiti i vrijeme potrebno za dosezanje stabilizacije kliničkog stanja. Izazov je današnje vrijeme brzih promjena i lakih rješenja, koje nerijetko vidimo i u traženju samih roditelja, uskladiti s terapijskim principima koji zahtijevaju strpljenje, vrijeme i napor, uz nezaobilazno suočavanje s nelagodom – zaključuje specijalizantica Matea Ćurković.
Zanimalo nas je i koliko su česti slučajevi djece i mladih koji su ovisni o drogama, alkoholu ili ostalim supstancama.
- Neki adolescenti povremeno konzumiraju različite psihoaktivne supstance, ali ne možemo ih nužno svrstati u kategoriju ovisnika. Susrećemo se s djecom koja se "samomediciraju", najčešće marihuanom. U radu nam je primarno liječiti stanja koja su dovela do početka konzumacije. Važno je razumjeti da je adolescencija razvojna dob te striktno definirati bilo kakvu situaciju, čak i psihički poremećaj, bila bi pogreška. Potrebno je vrijeme za postaviti čvrstu dijagnozu, a u razvojnoj dobi je to posebno osjetljivo - zaključuje dr. Kovačević.