Da se ovih dana prošetate po centru Staroga Grada, pogled bi vam vjerojatno upao u šipkama zaštićen prozor Muzeja Staroga Grada. Tamo biste, u prostoriji u kojoj su svjetlo i mrak vješto isprepleteni, oči mogli odmoriti i dušu nahraniti na jaslicama.
Možda ne biste ni primijetili plastificirani papir na kojem piše da je autor jaslica Juraj Škarpa, domaći kipar koji sada zadovoljan oblikuje nebeske skulpture, a maleni trg u njegovu rodnom Starom Gradu zove se njemu u čast.
Po tome biste možda rekli da je Juraj vodio miran, ugodan i blagoslovljen život kakav i dolikuje umjetniku… No to bi bilo apsolutno krivo. Juraj je živio “po svoju”, to ga je obilježilo za život i na njega navuklo “bijes” onoga kojem se nitko nije htio zamjeriti.
Da se Juraj znao bolje prilagoditi svijetu, njegova djela možda bi nekada stigla na ulice američkih velegrada. Da je mogao biti malo manje svoj i naš, a više njihov, možda bi trgovi u metropolama nosili njegovo ime.
No, ne nose ga… I čini li to Jurja Škarpu manjim umjetnikom od ostalih? Možda, kako se uzme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....