Prema Tripadvisoru, u gradu Hvaru ima čak 118 restorana, a iz najboljeg među njima niti miriše gregada, niti se može pohvaliti "Michelinovim" preporukama.
A bome nije ni restoran… Pa smo otišli posjetiti "Kebab Factory Hvar", ugostiteljski objekt nimalo mediteranskog i bodulskog naziva i ponude koji je osvojio nepca, srca i recenzije gostiju.
Smješten je na adresi Jurja Matijevića 16, odmah pokraj povijesnog Arsenala. Zahvaljujući vrhunskoj lokaciji, rijeke turista svakog dana prolaze pokraj njihova četiri stola. Sjeli smo za jedan od njih.
I sjedili smo. Čitali sažeti, ali dobro promišljen meni.
Na meniju imaju po tri vrste kebaba i salate te šest vrsta prženih krumpira. Jela nose simpatične nazive iz kojih se može zaključiti da su primarni gosti ove "tvornice spize" mlađi ljudi.
U trenutku našeg posjeta, jedan od četiriju stolova bio je zauzet. Za njim je sjedio par u ranim dvadesetima. Nisu odvajali ruke i oči od mobitela.
Mi smo sjeli za susjedni stol i počeli se pržiti. Naime, zbog lokacije na kojoj posluje, ovaj restoran nema gdje staviti suncobrane pa se ne može izbjeći da im polovica terase bude vrlo osunčana u pojedinim dijelovima dana. No to je nešto na što se, reklo bi se, ne može utjecati.
Čitajući recenzije na Tripadvisoru, očekivali smo da će nas u tvornici kebaba dočekati nasmijani, veseli i uslužni ljudi. No nitko se nije pojavio čak i nakon što smo pet minuta sjedili i više puta pročitali jelovnik i vratili ga na mjesto.
Onda se čulo:
- “When you know what to eat, get inside!” (Kad odlučiš što ćeš jesti, uđi unutra!)
Ignorirali smo tu rečenicu. Kada sjednete u najbolje ocijenjeni restoran u jednom od turističkih bisera Hrvatske, a usudili bismo se reći i Europe, očekujete da će netko doći do gosta i uzeti narudžbu. Ili, ako je to već previše, da će svoju naredbu da klijent ustane i uđe sam u restoran kako bi naručio željeno jelo i piće početi pozdravom.
Ili da barem neće viknuti kao da se obraća ovci koju tjera u tor. Ali to se u “restoranu” čiji Tripadvisor puca po šavovima od recenzija koje hvale uslugu i hranu, nije dogodilo.
Pa smo se, kao poslušne (ali i dalje šokirane) ovce, ustali i ušli u najbolji restoran u gradu Hvaru.
Gospodin koji nas pozvao da naručimo, uopće nije bio sam u restoranu. S njim je bilo još troje kolega, ali moguće da se radilo o tijeku predaje smjene jer su neki od njih ubrzo napustili lokaciju.
Postavili smo jednostavno pitanje na koje smo dobili bezobrazan odgovor. Pa smo nakon toga imali iznimno jednostavan zahtjev. Dobili smo verbalnu potvrdu da je gospodin čuo zahtjev i da će ga ostvariti.
U međuvremenu se jedan od dva stola u hladu oslobodio pa nas je gospodin uputio da sjednemo za njega.
U svojem tržišnom opisu "Kebab Factory" navodi kako "podiže fast food na novu, modernu razinu", što znači da se ne smatraju restoranom, iako ih je Tripadvisor smjestio na sam vrh ljestvice upravo tog tipa ugostiteljskih objekata u Hvaru.
Željeli smo to naglasiti jer se time pokazuje da su u današnje vrijeme upravo gosti ti koji na kraju posredstvom internetskih platformi odlučuju o tome koliko je nešto dobro, a o strukturi gostiju ovisi što će biti prepoznato kao najbolje.
Kada je "Son of a Chick" stigao za stol, bilo je očito da je Tripadvisor pomiješao pojmove “restoran” i “fast food”, a počeli smo sumnjati i u “podizanje fast fooda na novu modernu razinu”. Obrok koji smo platili 12 eura bio je prosječan kebab svime osim cijenom.