StoryEditorOCM
OtociADIO, ŠJOR BEPO

Iznenada preminuo omiljeni dalmatinski učitelj, dobri duh škole. Njegov potez uoči odlaska u mirovinu govori sve...

Piše Mirko Crnčević
31. srpnja 2024. - 14:11
Josip Bepo Bartulović, profešur koji je bio opsjednut svojom strukom, ali i najdražim mu moremOsnovna škola ‘Jelsa‘

Na mjesnom groblju Gradina u Jelsi, u krugu svoje djece, rodbine, prijatelja, kolega i znalaca sahranjen je iznenada preminuli Josip Bepo Bartulović (72), umirovljeni nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture u Osnovnoj školi "Jelsa", koji je ranije radio u Zagrebu i Sućurju.

Riječ je o čovjeku koji je cijelog svog života vlastitim primjerom ukazivao na važnost sporta i očuvanje zdravlja, što je prenosio i na svoje učenike. Uz sve to bio je skroman i human te će kao takav i ostati u sjećanju onih koji su ga poznavali.

- Čvrstim stavom i borbom za zamišljene ciljeve, sve u korist svojih učenika, obilježio si našu školu. Od tebe smo mogli naučiti da treba biti pravedan, principijelan i da se misli svojom glavom.

Zadužio si nas osnivanjem Školskog športskog kluba jer sport je bio u tvojoj krvi. Volio si svoj posao, ali iznad svega bilo je more. More, more i opet more – poručili su iz otočne osmoljetke.

Profešur Bepo, kako su ga najčešće zvali, ostat će trajno zapamćen i po tome što je 2012. godine u sportskoj dvorani "Pelinje" postavio trajni slikopis sportskih aktivnosti Općine Jelsa. Dao je puno truda da bi, sa svojim kolegama, prikupio više od tisuću sličica iz sportskog života, od kojih je odabrao 110 najznačajnijih.

Najstarije je bila još iz 1912. godine, bilo je tu nekih čak i iz dalmatinskog izbjegličkog logora u egipatskom El Shattu (1944.), a prigodom svečanog otvaranja slikopisa kojeg će se povremeno nadopunjavati opet je ostao skroman, ali je na neki način bio i kritičar.

Sport oplemenjuje

- Znamo da sport oplemenjuje i zbližava ljude, a mladima pomaže da sazru kao cjelovite osobe. Potrudili smo se da ovo druženje bude podsjetnik svima nama postavši trajni slikopis naših ljudi koji su minulih godina baš uživali u sportu. Znali smo da se u našoj općini sport oduvijek cijenio, te da su sportašice i sportaši časno sudjelovali u raznim takmičenjima, ali postavljene slike dočaravaju nam pravi izvorni osjećaj njihove zaluđenosti sportom.

Međutim, uvjeti sporta nekoć nisu bili ni izbliza kao sada, stoga bi nam u ovim uvjetima trebalo nešto više požrtvovnosti i htijenja da bi se barem donekle približili zanosu i rezultatima naših roditelja – kazao je tada profešur Bepo.

Kada je odlazio u mirovinu također je iskazao svoju veliku plemenitost. Umjesto dara on je tada u školi jednostavno, kratko, jasno i čvrsto rekao "...Ne kupujte mi ništa. To što ste skupili dajte potrebitom učeniku koji nema niti zimsku jaknu."

Bartulović je tako ostao bez lijepe umjetničke slike, ali je siromašnom djetetu kupljena garderoba, više u školu nije dolazilo u tankoj trenirki i cvokotalo zubima od hladnoće. No, more je bilo Bepotova životna opsesija, znali su to svi njegovi sumještani, pa i kolege nastavnici.

- Opet se tornojemo na more. Plovi si njin i na daleke rute, ka skiper. Brod je u tvojima rukima bi sigur ka dite u naručju matere. Lovi si ribu kako malo ko i dili je po svojon Molon bondi i cilemu mistu.

Skoko si u more sa Pumpurele, roni do zodnjega časa. Govoridu da tvoja voljena Mola bonda već neće bit ista. I ne more bit ista, porti je njezin dobri duh. Sad je prozna – navode u svom oproštaju njegove kolege, koji su ga očito dobro poznavali i žale da je Jelsa ostala bez još jednog dobrog čovjeka koji je nerijetko spašavao i tuđe brodice, s tećicama skuhanih jela pomogao bolesnicima, izlazio ususret susjedima, hranio mačke..., a galebima hitao bronče od riba koje je čistio - gdje drugo nego na skalini uz more!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. studeni 2024 22:28