Postoje ljudi koji u svojim sredinama za života igraju nezamjenjivu ulogu, ali čiju uspomenu nakon smrti neumoljivo nagriza zaborav. Od korozivnog utjecaja zaborava nekoliko entuzijasta odlučilo je izbaviti Zdenka Juričevića. Poznati Bračanin u životu je igrao mnogo uloga: hotelijer, pedagog, sportaš, političar i novinar.
Upravo ova zadnja u nizu profesija kojima se bavio dovela ga je do prijateljevanja sa Stankom Karamanom, umirovljenim fotoreporterom Slobodne Dalmacije i autorom knjige "Zdenko Juričević – Htjeli su ga ostaviti u trajektnoj luci" koja će početkom studenog ove godine ugledati svijetlo dana.
Knjigom, čiji naslov evocira tužnu i neugodnu zgodu s Juričevićevog pogreba, njegov dugogodišnji prijatelj (poznanstvo 81-godišnjeg Karamana s pokojnim Zdenkom seže još od ranih 50-ih godina prošlog stoljeća kada su se zajedno našli na gradnji autoputa "Bratstva i jedinstva") ostavio je svjedočanstvo ne samo o jednom čovjeku već o jednom otoku i jednom vremenu.
– Kada sam 2018. odlučio tiskati svoju prvu knjigu "Od kolijevke do Hajduka", do sada ih je svjetlo dana ugledalo čak pet, nisam ni slutio da ću odmah krenuti i sa šestom. Čvrsto sam bio odlučio predahnuti, udaljiti se od pisanije, snimanja..., ali zazvoni mi telefon: „Dobar dan barba Stanko, ovdje Nikša, sin pokojnog Zdenka Juričevića. Odlučio sam da se o mojem ocu tiska knjiga i odmah sam se sjetio vas.
Bio bih sretan, ako biste Vi pristali biti njezin autor.“ Ostao sam iznenađen ponudom, ali i počašćen time da je Nikša poželio meni dati povjerenje. Potvrdno sam mu odgovorio, a onda sam počeo razmišljati o tome kako, što, gdje... Nije mi trebalo mnogo vremena da posložim glavne kockice što će činiti jedan nezaboravan mozaik o dobrom čovjeku, ljudini, Zdenku Juričeviću. O Zdenku, nezaboravnom, skromnom i radišnom čovjeku mogle bi s napisati knjige i knjige.
Ovaj uradak je posljednji „vlak“, jer ono što smo doživjeli ja i Nikša tijekom putešestvija po Braču dok smo pripremali potreban materijal, bilo je šokantno. Iz dana u dan, jedan po jedan s ovoga svijeta odlazili su nekadašnji Zdenkovi prijatelji, suradnici, radne kolege – rekao nam je Stanko Karaman.
Karamanov suradnik pri izradi knjige, Zdenkov sin Nikša, nije krio oduševljenje što će pisani i ukoričeni trag o njegovom ocu ubrzo ugledati svijetlo dana.
– Ja sam oduševljen da će knjiga izaći i da priča o mojem ocu neće otići u zaborav. Ipak je to bilo što bi se reklo "herojsko" vrijeme turizma i sporta kojeg je na otoku Braču obilježio Zdenko Juričević, pa barem da nešto od tog vremena bude zabilježeno za buduće generacije.
Posebno mi je drago što je Stanko Karaman pristao prihvatiti se pothvata pisanja knjige o mojem ocu jer on je bio prijatelj sa Zdenkom još iz mladih dana. Moj otac je bio i sportaš i profesor i pedagog i direktor škole s rekordnih 26 godina. Za napisati knjigu o takvom čovjeku i sam autor treba biti izuzetne biografije i duboko poznavati materiju, poput Stanka Karamana – rekao nam je Nikša Juričević koji sa svojom obitelji živi na Braču.
Karamanov prijatelj i Nikšin otac Zdenko Juričević rođen je u Škripu na otoku Braču 7. lipnja 1941., u obitelji oca Nikole Mika Galla i majke Dore. Završio je 1961. Učiteljsku školu u Splitu, a 1966. je na Pedagoškoj akademiji diplomirao za nastavnika tjelesnog odgoja. Njegova supruga Zorica također je završila Pedagošku akademiju kao nastavnica hrvatskog jezika.
U skladnom braku dobili su sina Nikšu i kćer Anu. Zdenko i Zorica 1966. se vraćaju na Brač i zapošljavaju u Osnovnoj školi dr. Jerko Radmilović. Zdenko predaje fizički odgoj, a zatim obavlja funkciju direktora škole. Zdenko piše za tisak, a na Radio Splitu ima svaku nedjelju veoma slušanu emisiju Bračka kronika. Znalački je koristio svoje iskustvo surađujući s medijima. Tako je došlo i do velikog prijateljstva s novinarom i publicistom Miljenkom Smojom.
Zdenko 1971. prelazi u gospodarstvo. Vodi kadrovsku službu HP Jadran, a postaje i pomoćnik generalnog direktora Dragana Plenkovića. Jedno vrijeme obavlja posao tajnika SIZ-a za osnovno obrazovanje općine Brač. Odlaskom Plenkovića i Bol, Zdenko 1978. postaje generalni direktor HP Jadran.
Važnu ulogu u Zdenkovom životu imao je sport. Pogotovo se to odnosi na nogomet koji mu je bio na prvom mjestu. Obilježio je jednu etapu škripskog i bračkog nogometa. U svojoj nogometnoj karijeri sa šesnaest godina nastupio je za NK Sutvid iz Škripa. Zaigrao je i u postirskom Kolektivcu. U NK Jadran iz Supetra jedno vrijeme je bio igrač, trener i predsjednik. Za vrijeme VIII. mediteranskih igara Split 1979, natjecanje u streličarstvu je priređeno u Supetru koji je posjetio i tadašnji predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch. Zdenko je bio njegov domaćin, kao predsjednik organizacijskog odbora u Supetru.
Preminuo je 21. lipnja 1989. godine. Nakon njegove smrti njegov prijatelj, legendarni Miljenko Smoje je u svom Dnevniku u Slobodnoj Dalmaciji napisao: "Nima Zdenka, nima ni fešte, ni izložbe ovo lito. Ne može se feštat nad još svježim grobom dragog nam i nezaboravnog Zdenka."
Mnogo je anegdota vezano za Zdenkov život od kojih nam je samo neke iz svoje knjige naveo Stanko Karaman. Među upečatljivije angedgote ili činjenice spadaju one koje svjedoče o njegovom poštenju, ali i o stoičkom držanju njegove supruge Zorice u najtežim danima.
Zdenko svoje poslovne partnere i prijatelje nije volio voditi na gozbe po restoranima i to plaćati preko tvrtke kao reprezentaciju, nego bi ih poveo u svoj rodni Škrip gdje bi njegovi roditelji Nikola Miko Gallo i majka Dore pripremili spizu "po domaću".
Također, Karaman navodi da je nakon Zdenkove smrti na njegovom bankovnom računu stanje je bila - nula. Pošto je ubrzo počeo Domovinski rat, njegov supruga Zorica kao samohrana majka bila je prisiljena otići na rad u Italiji gdje je deset godina brinula o starijim supružnicima.
Nakon povratka 2002. godine teško se razboljela, ali se dugo karcinomu suprotstavljala i zračila optimizmom. Kada su joj jednom prilikom liječnici rekli da je uzgojila stablo od karcinom, da je pustio antene... u njezinom odgovoru je sadržana sva hrabrost, optimizam i prihvaćanje stvarnosti: Konačno sam saznala zašto mi je loš televizijski program u kući, jer eto antene od tumora ometaju tv kanal.
