Vozači Kristo i Stijepo: ‘Kad se ugasio dubrovački ‘travanj‘, koja je to žalost bila. Grad je plak‘o, strašno nešto‘

Kad je stigao na dubrovačke ulice 1910. godine, bio je čudo tehnike. Šezdeset godina poslije, kao sporog i opasnog "starca" koji smeta drugim vozilima, sugrađani su ga uz suze ispratili sa Stanice Lapad na posljednju vožnju do remize.

Dubrovački "travanj", ni tramvaj niti trajvan, na prvu nam kažu dubrovački travanjaši Stijepo Vojvodić i Kristo Tomušić. Bili su dijelom "života" ovog simbola grada, obojica zaposleni u poduzeću "Tramvaj". Stijepo je počeo raditi 1958., "direktor me pit‘o par pitanja i reko da sutra ujutro dođem na pos‘o, ni liječnički mi nije treb‘o." Odmah je dobio uniformu "modru, Varteks ih je šio", bursu i zviždak. Učio je od starijih, najprije je bio kondukter, a nakon položenih ispita sjeo je za upravljač "travanja".

- Prvi "travanj" s Pil...