Nakon 11 godina od prerane smrti trogirski slavuj ili trogirski Pavarotti, Vinko Coce danas je na svoj sedamdeseti rođendan dobio spomenik u svom rodnom Trogiru. Njegova bista privremeno je postavljena u dvorištu gradskog Muzeja, a kada se uredi nova šetnica na Čiovu u neposrednoj blizini obiteljske mu kuće bit će prebačena tamo. Bistu su otkrili autor Mate Roščić, akademski kipar i Sandra Vukman, nećakinja pokojnog pjevača koja je bila izuzetno vezana za njega.
Pokretači cijelog projekta u kojemu će se Vinku, divu hrvatske estrade koji je ostavio antologijske skladbe bez kojih je nezamisliva glazbena razglednica Dalmacije, na taj način odati počast krenula je od njegovih najbližih. Naime, u obitelji je doznajemo, cijelo vrijeme od smrti tinjala želja da dobije priznanje koje zaslužuje.
Brat Duje i supruga Janja najprije su se kako je kazao na otvorenju Stipe Čogelja, dožupan Splitsko-dalmatinske županije obratili Županiji došavši sa spomenutom idejom.
-U ured je ušao župan Blaženko Boban, nazvali smo klesarsku školu na Braču gdje se zakotrljala priča o tome, a u nju se uključio kipar Mate Roščić, i rezultat toga je ovaj spomenik. Nakon toga došli smo u Grad Trogir i gradonačelnik Ante Bilić nije dvojio da se bista postavi u Trogiru. Cijeli projekt pratila je emocija, koju je Coce izazivao u Dalmaciji. Ljudi su se uključivali, sudjelovali su i u materijalu, primjerice za izradu postolja i slično. Slavuj se vratio kući, na svoj rođendan 22. prosinca uoči Božića, zaključio je Čogelja.
Upravo ta emocija bila je prisutna i na otvaranju spomenika, a posebno bolno s njome se nosila supruga Janja.
- Danas sam posebno emotivna i sjetna. Ovo je dan posvećen mome Vinku. Umjesto torte i svjećica, ja mu danas pokraj njega mogu samo postaviti ovu ružu. Unatoč hladnom kamenu iz njega kuca veliko i toplo srce. Ljudi moji veliko vam hvala i sve vam cvitalo kako bi rekao moj Vinko, poručila je Janja, položivši crvenu ružu na bistu, dok su istodobno stari i novi članovi klape Trogir, kojoj se 1972. godine pridružio Vinko i ostao dvadeset godina, otpjevali njegovu legendarnu pjesmu „Mirno spavaj ružo moja“.
- Zapaljena je i bengalka u ime Torcide. Nakon otkrivanja spomenika uslijedila je zajednička fotografija svih koji su sudjelovali u projektu s Hajdukovom zastavom i antologijskom pjesmom „Kada umrem umotan u bilo“, svojevrsnom himnom Hajduka koju je Vinko s posebnim pijetetom prema tom klubu pjevao.
Čast da preslika ovog velikog tenora u kamenu pripala je akademskom kiparu Mati Roščiću.
- Skupina entuzijasta dala mi je povjerenje da izradim bistu, i to sam učinio kao torcidaš, hajdukovac, ljubitelj klapske pjesme, sve ono što je Vinko bio, za svoga velikog prijatelja. Ogromna mi je čast, i strah me je kakvi će komentari nakon otkrivanja biti, kazao je autor neposredno prije toga čina.
Priznao je kako ga je bilo strah upustiti se u priču, jer rekao je nije lako pogoditi nečiji karakter, nečiju osobinu, ali da je u nju ušao sa srcem i emocijom.
Učenici klesarske škole na Braču, kazala je ravnateljica te škole Tamara Plastić, jako su se razveselili i jako dobro prionuli poslu da bi se bista uobličila. Drago mi je da možemo ostaviti dio Brača u Trogir, poručila je.
- Na Vinkov rođendan, napokon smo ga doveli u Trogir, da mu se oda počast. Ovo mjesto nije konačno. Trajno rješenje je nova šetnica na Čiovu pokraj prometnice koja vodi u pravcu novog mosta, istaknuo je gradonačelnik Ante Bilić, dodavši kako mu je iznimna čast sudjelovati tom događaju.
Isto su potvrdili brojni prijatelji koji su došli odati počast pjevaču koji je zadužio hrvatsku glazbenu baštinu, ponijevši sa sobom fotografiju događaja koji će ostati u njihovom trajnom sjećanju, ali i u povijesti grada Trogira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....