Nismo normalni! Čak 84 puta dnevno od Splita do Omiša vozi prazan javni autobus: njegove gubitke plaćaju građani, a privatnik za to vrijeme zgrće lovu

Joj, da je Miladin Šobić živ što bi on lijepu pjesmu od ovoga ispjevao. Ljubavnu (jer on sve je okrećao na ljubav).

O jednom autobusu, praznom, koji svaki dan 42 puta u jednom i 42 puta u drugom smjeru polazi na put dalek dvadesetak kilometara.

Živ je Miladin - nemojte protrnuti, vi koji ga još pamtite ili ste slučajno negdje naletjeli na njega, na Youtubeu ili u Nikšiću, svejedno - ali ne pjeva više, prestao je odavno, toliko davno da više nitko i nema pojma tko je on i čemu se čudio. Vidio je da pjevanje od svega još ima i najmanje smisla. Da će život, kako god ga mijesio, učiniti po svoju. I da je sve zapravo tek čitanje starih novina.

A u njima, da uzmemo baš ovo izdanje od lanjskoga lipnja, piše kako je splitski Promet, kao javni koncesionar (pri)gradskog prijevoza,...