Makaranka Zrinka Agić je saznala da ima karcinom dojke ulazeći u avion za Izrael. Dugo je skupljala novac za to putovanje i možda je upravo zato lošu vijest prihvatila s uvjerenjem da će sve biti u redu.
- Bila sam svjesna činjenice da mogu umrijeti, no prepustila sam se svemu što me čeka. U Jeruzalemu sam dobila snage da mijenjam samu sebe. Tijekom putovanja sam bila opuštena i rekla sebi da ću prihvatiti sve što mi Bog da. Vjerujem da je prihvaćanje temelj svega. Nekad prihvaćamo stvari lako, a nekad je to proces koji se sastoji od ljutnje, plakanja, smijanja i naposljetku - prihvaćanja. U mom slučaju, donekle i iznenađujuće, prihvaćanje je bilo lako. Nakon povratka iz Izraela krenula sam na liječenje, a prvu kemoterapiju sam primila dan prije svog 39. rođendana.
Za vrijeme njezine borbe s bolešću, Zrinka je plijenila poglede svojih sugrađana. Bila je jedina onkološka pacijentica koja nije nosila marame ni kape, no razlog znatiželjnih pogleda nije bila bolest već savršena simetrija njezine glave koja je mnoge podsjetila na stil Sinead O‘Connor.
- Samo sam jedan put stavila maramu, i to zbog drugih, no meni se sviđao moj novi izgled, nisam se ničega stidjela i, osim u slučaju jakog sunca kad bih stavila šešir, hodala sam gradom bez pokrivala. I sama sam primijetila da me ljudi zagledaju i čudila se tome, dok mi jedan dan don Pave nije kazao da imam "lipu glavu".
Zrinka je dopredsjednica udruge "Liga protiv raka Makarska rivijera", a iako udruga postoji manje od godinu dana, kroz brojne akcije već su pomogli mnogima.
- Nedavno smo organizirali trodnevne preglede madeža, na koje se odazvalo više od 680 ljudi, a uz petnaest liječnika, s nama su bila i četiri kirurga koji su na licu mjesta vršili odstranjivanje sumnjivih tvorbi. Više od pedeset pacijenata podvrgnuto je takvim zahvatima.
Edukacija i savjetodavne usluge također su dio aktivnosti udruge.
- Mnogo toga je potrebno onkološkim bolesnicima, a neke ljude je stid pitati i tražiti bilo šta. Tu smo da prepoznamo tuđe potrebe i da na njih valjano odgovorimo.
Loša genetika
Zrinka je prije 45 dana odstranila obje dojke. Prije nje su mnoge poznate žene, među kojima i Angelina Jolie, učinile isto, što je uvijek izazivalo buru reakcija u javnosti.
- Čim je kirurg saznao za moju dijagnozu, savjetovao mi je da napravim BRCA genetsko testiranje kojim se utvrđuje rizik od razvoja raka. To sam odmah i učinila jer moja je majka imala dva karcinoma na dojci, a i otac je umro od raka pluća. Pozitivan nalaz je potvrdio moje sumnje i zato sam se odlučila na odstranjivanje dojki.
U gotovo 85 posto slučajeva će se kod osoba s pozitivnim nalazom razviti tumor, stoga nisam uopće dvojila oko odluke. Čekala sam na operaciju dvije godine i osam mjeseci. Mislim da je to za neke žene predugo i voljela bih kad bi bilo moguće ubrzati taj proces. Nisam očekivala da će mi ova operacija biti teža od prethodne, no bila je. Bolovi su bili jači, no sve sam nastojala promatrati kroz određenu dozu humora. Kirurg mi je savjetovao ugradnju medicinskih silikona iako je moja prvotna zamisao bila da ne ugrađujem ništa. Još uvijek mi je smiješno pomisliti kako će me silikon nadživjeti.
Koliko vam vjera daje snage i koliko često idete na hodočašća?
- Htjela sam ići u Lourdes, ali nisam imala dovoljno novca. Bila sam u Rimu, a vodič nam je bio pokojni novinar Silvije Tomašević, izuzetno elokventan čovjek. U Međugorje idem u posjet Majci, u Izraelu sam posjetila mjesta u kojima je bio Isus, a osim duhovnog i emotivnog značenja koje svako hodočašće ima za mene, obogaćujem i vlastito znanje, učeći o drukčijim kulturama.
Što vas se posebno dojmilo u Izraelu?
- Bila sam tamo netom prije izbijanja rata, a zanimljivo mi je bilo sve; od jahanja na devi do kupanja u Mrtvom moru u kojem salinitet iznosi i više od 30 posto, zbog čega ne možete potonuti. Tamo sam prvenstveno išla iz vjerskih razloga, no bilo mi je zanimljivo saznati kako Židovi vjeruju da će se džamija Al-Aksa u Jeruzalemu srušiti kad dođe sud Božji.
Uz zid džamije je groblje i vjeruje se da će oni najbliži tom zidu prvi ući u raj, pa grobnice blizu zida koštaju milijun dolara. Kad čovjek umre, na pogrebu je prisutna samo najuža obitelj koja nakon toga godinu dana ne ide na groblje, već rodbina i prijatelji pokojnika donose i slažu kamenčiće na grob. Djecu se u lzraelu ne tješi, već čeliči. U svakodnevnim aktivnostima djeci se ne smiješite niti gledate u njih. U medijima se stiče dojam da su Arapi divljaci, no zapravo je situacija drukčija u praksi.
Kako je u praksi?
Betlehem je grad u Palestini, no Izrael im stvara velike probleme jer ih žele istjerati odatle te im svaki mjesec zatvore vodu. Moram naglasiti da su Arapi bili iznimno ljubazni i srdačni, za razliku od Izraelaca koji te gledaju s prezirom jer misle da su viša klasa od tebe. Izrael je bio zatvorena država, no brzo su shvatili da novac leži u turizmu. Otud težnja da Betlehem pripoje sebi. U Izraelu se masovno proizvodi voće i povrće, a najpoznatiji su po narančama i palmama, odnosno datuljama, čiji plod dozrijeva 35 godina.
Zrinka nije samo aktivna u Ligi protiv raka, već djeluje i u Udruzi sv. Vinka Paulskog te u Crvenom križu.
- Pomaganje drugima je nešto što bi trebalo biti normalno i prirodno svima. Čovjek se uvijek treba truditi biti bolji, no iako to nije uvijek lako, vrijedno je truda. Ponekad, ako vidim da je netko u problemu ili potrebi, bez obzira bio vjernik ili ne, pomolit ću se u sebi za tu osobu. Smatram da mu tako najviše mogu pomoći.
Zrinka pomaže mnogima i duhovno i praktično kroz razne angažmane u zajednici. Ponekad tješi, a ponekad čeliči one kojima je to potrebno... A potrebno je svima!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....