Hmelj (Humulus lupulus L.) je u prirodi samonikla biljka koja raste na vlažnim mjestima, uz rubove šuma gdje se penje po grmlju i stablima, šikarama i živicama, uz rijeke i potoke. Njegovi izdanci podsjećaju na divlje šparoge i vrlo su cijenjeni. U Belgiji i Nizozemskoj se prodaju i do 1.000 eura po kilogramu. No, sve je popularniji i u drugim zemljama, piše East Fruit.
Ono što ih čini tako skupima je teško planirati uzgoj, jer niču spontano, na trsovima hmelja.
Osim toga, vrlo su osjetljivi, teško se čuvaju duže vrijeme, brzo venu zbog čega se moraju konzumirati odmah nakon berbe jer je svježina ključna za njihov okus.
Sirovi izdanci hmelja imaju gorak i opor okus, ali ne konzumiraju se svježi. Preporuka je da se kratko termički obrade, a imaju okus sličan kelju, s orašastom, ali i notom hmelja.
Pripremaju se jednako kao obične šparoge. Tvrdi dio potrebno je odrezati te ih dobro oprati prije kuhanja. Pirjaju se na maslacu s malo soli i limunovim sokom ili kratko kuhaju na pari. Odlično se slažu s kuhanim krumpirom, ribom i piletinom ili pak u omletu s jajima.
Izdanci ove biljke nutritivno su vrijedni jer osim vlakana sadrže brojne vitamine, i minerale, a najviše vitamin C i A te kalij. Bogati su antioksidansima te imaju protuupalna svojstva. Osim toga, sadrže i spoj ksantohumol koji je učinkovit protiv nesanice, a pojedina su istraživanja pokazala da može biti djelotvoran i protiv raka dojke i prostate. Ovog spoja ima najviše u češerima zrelog hmelja koji se koriste kao čaj.
U svakom slučaju, mladice hmelja su kulinarska avantura u koju bi se vrijedilo upustiti, piše East Fruit, a dobrobit ove biljke, kao i unosan cijena koju postiže, mogli bi potaknuti i male poljoprivrednike da pokrenu uzgoj na svom zemljištu.