Svi bi mi voljeli biti meštri od kužine, ali neki su - inženjeri. Ivan Ika Zuanović okitio se baš tom titulom, doduše samoprozvano, ali to ne znači da mu zbog toga manje vjerujemo. Uostalom, dovoljno je baciti pogled na njegov Instagram profil, Inženjer kuhinje, da vam bude jasno da je ono što Ivan meštrija po kužini itekako vrijedno praćenja. Svaku objavu Ika poprati detaljnim opisom u svom osebujnom stilu, ubaci par savjeta, doda koji komentar koji možete, a i ne morate shvatiti ozbiljno... Sve u svemu meštrija Ivan po kužini da se sve praši pa nismo odoljeli ne ispitati ga malo o njegovoj ljubavi prema kužinavanju.
Odakle vam ljubav prema kuhanju?
- Iskreno govoreći, nisan siguran. Od malena se motan po kuhinji kad god mama kuha, a ni danas nije puno drugačije. Virujen da se moja znatiželjno - istraživačka narav već tada počela javljati, a di ćeš boljeg i lakšeg eksperimentiranja od onoga s hranom di su rezultati vrlo brzo i lako vidljivi.
Od koga ste naučili prve stvari o kužinavanju?
- Definitivno od mame. Kao što rekoh, kako dok san bija klinac, tako i sada s gotovo 30 godina dok je ona u kuhinji ja san uvik u blizini ne bi li ubra koju pametnu. Fala joj pa je imala strpljenja za tisuću i jedno moje pitanje. Tata je pokazao neke stvari kada smo imali mali fast food restoran dok san bija u srednjoj školi, ali ono šta najviše pamtin iz tog vrimena je količina pritiska, stresa i brzine rada. Sve principi i zakoni koje mi danas koriste u mojoj struci kemijskog inženjerstva.
Tko vam je danas inspiracija po tom pitanju?
- Srećom smo ostavili iza sebe vremena kada su jedini izvor informacija i inspiracije bile emisije poput "Male tajne velikih majstora kuhinje" od legendarnog Steve Karapandže. S obziron na sadašnja vremena i dostupnost ogromnih količina i izvora i informacija moga bih nabrojat stotinu imena koja pratim, s većom ili manjom pozornošću, i koja respektiram. Obično od njih pokupim novu tehniku obrade namirnice, a dalje se moj centar za obradu informacija tuče s kreativnom stranom da bi se razvio neki recept (smijeh).
Kakva jela najradije pripremate?
Takva da se šta manje čisti iza njih! Nisu Japanci tek tako jedan od najproduktivnijih naroda svita kad praktički sve kuhaju u jednoj tavi. Srećom smo nabavili perilicu suđa prije par miseci pa san se sada raspištoljio maksimalno. Šalu na stranu, volim eksperimentirati sa svim i svačim. Ako moran nešto istaknut‘, onda ću ono što ne volim pripremati, a to je, na moju sramotu, riba. Čovik s mora koji nije preveliki fan ribe. Oksimoron samo takav, s naglaskom na drugi dio riječi (smijeh).
Koji vam je najbolji recept koji ste otkrili u posljednje vrijeme?
Posvetija san više vremena zero waste principu kuhanja, jer u slobodno vrime znan odraditi kao ispomoć u restoranu i vidin koliko se hrane baca... Primjerice cili celer san u potpunosti iskoristija. Što to znači? Oguljeni i narezani korijen celera sam iskoristio za pire i svojevrsni "steak" od celera, oguljenu koru sam osušija i pretvorija u prah za začin, a stabljiku celera u kombinaciji sa zelenom jabukom iskoristija ka gel za atraktivnost jela. Slično san napravija s ciklom u kuhanom vinu koja je išla u čokoladni kolač.
Možete li nam otkriti neki trik za koji mislite da bi nam svima dobro došao u kužini?
- Uživajte dok kuhate i pustite mašti na volju da isprobate nešto novo. Pogriješit ćete sto puta prije nego onaj jedan jedini put napravite nešto što će vas oduševiti. I to će biti vrijedno svih dotadašnjih pogrešaka. Da sada pustin filozofiju sa strane, evo jedan koristan i jednostavan trik koji će donit puno: koristite svježe začine kad je god to moguće, a svježi crni papar lagano prepecite/tostirajte na suhoj tavi prije nego ga sameljete. Iskreno vam kažem, razlika je nebeska. I bonus savjet: kad kuhate juhu, prije nego što dodate tjesteninu, odvojite malu količinu da vam posluži kao temeljac dok radite, primjerice, rižoto.