Znate li što se dogodi kad Drniš zaglumi gruzijskiTbilisi? Dobijete jedno svježe, voćno vino, srednjeg tijela, sa srednje jakim alkoholima, i s jako ugodnim, laganim citrusnim aromama

Kad sam prvi put čuo za rkaciteli, polomio sam jezik oko njega. Rka, rka, rke - koke, čudna je to bila kombinacija suglasnika za prosječno dalmatinsko uho i uvo, pa nije ni čudo da su ga oni rijetki koji su i znali da se radi o sorti grožđa nerijetko zvali kratko i jasno - Rus. Nije, naravno, bio iz Rusije, nego iz Gruzije, ali čemu komplicirati?

Jednostavan je naš svit, ka da je bitno da Šute Mali radi na Rebru kad je to sve isto - srce, pluća, džigarica. Tako je i našim ljudima sve ono što dolazi iz SSSR-a bilo rusko i Rus.

U Drniš, odnosno, u Petrovo polje, u vinograde "Dalmacijavina", posađen je 1980. godine, kao sorta koja je služila za kupažiranje, odnosno 'začin' drugima, pa i nije bilo razloga da ga se nešto posebno pamti i spominje. No, danas, gotovo četrdeset godina poslije, druga je stvar. Danas bi nam rkaciteli mogao - umjesto da ga lomi - jezik razvezati i rasplesati, pa bi s njime, i uz njegovu pomoć, nakon čaše, dvije mogli govoriti i još koji dodatni jezik, osim ovoga jednoga, materinskog. A pride tome, još i zapivati.

Jer, ova stara gruzijska sorta vinove loze konačno izlazi na vinsku scenu kao samostalan igrač, pod vlastitim imenom.
"Dalmacijavino" je od selektiranog grožđa isključivo i samo od njega napravilo vino koje će se već za koji dan naći na tržištu, u partnerskim restoranima. Pa ćete moći vidjeti, čuti i kušati po čemu je Gruzija u svijetu najpoznatija.

- Ne samo da je najpoznatija, nego je ovo i inače jedna od najstarijih sorti grožđa poznatih u svijetu, a u Gruziji je i dan danas najzastupljenija. I kod nas je ima malo, u drniškom i imotskom, i nešto manje u vrgoračkom vinogorju. S obzirom na to da je ovo sorta koja ima dosta svježine, ima primjerene, čak i izražajnije kiseline, nakuplja alkohole srednje jakosti, između dvanaest i trinaest, a kako Dalmaciji po svom klimatu i njezinim autohotnim sortama fali upravo te svježine i nešto su nižih kiselina, zamisao je struke bila da se sljubi jedno s drugim. Naravno, u zakonski dopuštenim granicama - kazao nam je Viktor Zdilar, enolog - tehnolog, zadužen za primarnu proizvodnju u Drnišu, a samim time i otac drniškog rkacitelija kao monosortnog vina.

Jer, ako je igdje i moglo nastati ovo vinom moglo je u Drnišu, s obzirom na to da je četrdeset hektara Petrova polja pod ovom lozom. A to je petina od dvjesto hektara koliko Dalmacijavino ima vinograda pod Prominom.

- To nas je sve skupa i zagolicalo. Imali smo lozu, grožđe, znali smo što ona sve može dati i odlučili smo probati s berbom 2018. i pokazalo se, barem zasad, kao uspješna zamisao - veli nam Zdilar.

- Dobili smo jedno svježe, voćno vino, srednjeg tijela, sa srednje jakim alkoholima, i s jako ugodnim, laganim citrusnim aromama. Spremno je za puštanje u promet, dobili smo i odgovarajuće rješenje, predstavili smo ga već i na nekim sajmovima, kušali su ga i neki vinski znalci, njihove su reakcije bile dobre, pa se nadamo da će jednako tako pozitivno reagirati i tržište - govori nam Zdilar.

Dakako, pošto se ja ne razumin puno u vina, ali se teke bolje razumin u Dalmatince, pitam ja naše enologe - Zdilara i kolegicu mu Anu Škarić, tehnologicu u finalizaciji proizvodnji vina "Dalmacijavina", kako se ovo vino ljubi s janjetinom. Nekako mi ti atributi - svježina, voćnost - izgledaju kao da bi se mogao dobro slagat s "Jamnicom" u gemištaciji, iako dobro znam da se vinskim znalcima na takvu zloporabu najčešće diže kosa na glavi.

Odgovorili su mi tek osmijehom - svježim kao rkaciteli - a Zdilar nam je tek kazao da je janjetina ipak nešto teže jelo.
- Rkaciteli je pravo ljetno vino, koje se odlično slaže uz laganija jela, uz ribu, školjke, tjesteninu s plodovima mora...
Tko hoće, može što hoće. Jer, uz rkaciteli, "Dalmacijavino" u Drnišu ima debit i maraštinu - koje struka prati i ima velike planove s njom, u bližoj i daljoj budućnosti - otkriva nam Zdilar.

Uz već dobro poznati merlot koji je vrhunski već godinama, i koji bi trebalo samo malo bolje marketinški popratiti, da se malo više čuje za njega i da se približi ljudima, da ga kušaju. A kad ga kušaju, onda se više neće odvajati od njega. Tu je i plavina, još jedna autohtona sorta, za jedno laganije crno vino, za one koji koji vole popiti svaki dan iza ručka čašu 'crnog', po staroj dalmatinskoj navadi.

Mi Dalmatinci inače volimo misliti o sebi da smo centar svita - ma šta svita, svemira - i da se sve što se vina i loze tiče ode kod nas dogodilo i izmislilo, ali nije baš tako. Taj rkaciteli - vele mi Ana Škarić i Marko Eraković, voditelj vinograda u Drnišu, sorta je stara tri tisuće godina (!) a ta "tamo neka Gruzija" zemlja je s najviše autohtonih sorti vinove loze na svijetu, možda čak i više od dvije tisuće njih. Danas je globalno poznata njihova proizvodnja vina u amforama, koja se proširila po cijelom svijetu koje se ukopavaju pod zemlju. Vino se tu radi dugim maceracijama boba, ide cijelo zrno unutra, odvaja se samo peteljkovina, i to stoji i do šezdesetak dana, fermentira unutra.

Tako se dobivaju danas u svijetu jako popularna oranž vina, koju dobiju baš od te duge fermentacije. Danas je to jedan trend u svijetu i hit, pogotovo za neka ekološka vina u organskoj proizvodnji, govore moji sugovornici.

Ali, što je pusti Tbilisi kontra Drnišu gradu.
- Imamo i mi svojih konja za trku - maraštine, pošipe, kujundžuše, koji se šire po Zagori iz Imotskog, dakle, kao odlično ljetno vino, slično vrbničkoj žlahtini ili lakšim malvazijama. Pošip se isto tako raširio po Zagori, više nije samo 'bodulac'. Treba samo s tih sorti skinuti onu stigmu masovnosti, stolnih, industrijskih vina koja su se štancala, treba posvetiti većoj kvaliteti, manjim serijama, radu u vinogradu na tim sortama - blagogoljiv je Zdilar pa govori baš kao da je fratar.

U prijevodu, u dvi riči - "Ora et labora".
Radi i moli Boga za kišu, pa da ne bude kiše kad zrije, pa da ne bude krupe i nevrimena. Baš onako kako se radilo još od biblijskih vrimena, jer kažu da je prvo sjeme koju je Noa posadio poslije poplave bio baš - rkaciteli!

Nema botaničkih, arheoloških, povijesnih ili genetički dokaza za ovu tvrdnju, ali ja imam i svjedoka i dokaz za to da je drniški rkaciteli već nakon prvih 'blind testova' i degustacija dobio pozive za izvoz u Ameriku - Jerko Trogrlić iz marketinga "Dalmacijavina" poslao mi je to crno na bijelo.