Što je Hrvatima fetiš? Država! Ona je u našoj, hrvatskoj percepciji, svemoćna i svemoguća. I onda, logično, od nje kao takve Hrvati i očekuju da (im) ona sve riješi, da ih školuje, zaposli, a potom na istom radnom mjestu i umirovi, da ih od svih zala ovoga svijeta sačuva, od kuge, bolesti, gladi i rata. A njihovo je samo da u njoj, tom dugo čekanom i tisuću godina snivanom raju na zemlji, žive dugo i sretno.
Elem, gdje god što zapne, Hrvati u nju upinju oči – to bi država trebala riješiti! Kad se neka vrijedna zgrada urušava, a nitko nema želje, volje, a ni ekonomskog interesa da je obnovi, Hrvati odmah nađu spasonosno rješenje – to bi država trebala staviti pod zaštitu, hitno i obnoviti. Kad propada brodogradilište, tu je država, odnosno ministar, da uskoči i isplati plaće i nađe nekoga tko će glumiti vlasnika.
A kad bi nešto trebalo i dati na tržište, onda se odmah izvlači spasonosna formula: To je strateški državni interes. Gdje ćeš nacionalni ponos, prirodno bogatstvo, dati privatniku, njemu je zajednica i opće dobro zadnja rupa na svirali, on gleda samo zaradu, di će što ukrast i ne platit, a sve svoje masno unovčit i naplatit. Da, Hrvati ni danas ne vole privatnike, generalno. To je još uvijek, trideset i koju godinu od izlaska iz socijalizma, sinonim za lopova, mufljuza, prevaranta.
Država uhljebnika
Ne vole Hrvati ni lokalnu samoupravu, pogotovo onu sitnu, općinsku. Kako god od države prave fetiš, i sve bi pretvorili u državno, tako i o lokalnoj samoupravi misle sve najgore. Sve bi oni to ukinuli! Pa, molim vas lijepo, 500 općina, na državu od niti četiri milijuna stanovnika, pored 20 županija i stotinjak gradova. To je sve go neradnik, uhljebnik i samonamjesnik, cijela armija besprizornih koja ne radi ništa, nego se vozika u službenom autu povazdan, a često i noć, pegla općinske kartice u restoranima, zalogajnicama i austrijskim noćnim klubovima, odnosno kuplerajima. A tek što Hrvati podivljaju kad čuju da u nekim tamo Civljanima postoji općina sa samo 200-tinjak stanovnika, a da u njoj stoluje načelnik koji ima 11.349 kuna plaće, a zaradio ju je tako što je dobio 104 glasa na izborima.
No, da u Hrvatskoj ništa nije onako kako izgleda, a još manje onako kako se čini, izišlo je na vidjelo – još jednom – ovih sparnih kolovoških dana. Kako je donijela "Slobodna" od prošlog petka, Vrilo Glavaš, bajkoviti izvor Cetine, otkrili su preko interneta i društvenih mreža turisti i moderni nomadi, i tamo se sada, na taj prirodni biser, odvija desant ko na Normandiju. Juriša se sa svih strana, desantiraju se vozila, kamp-kućice, zauzimaju se mjesta za ručnike i šezlone, mazulja se uljima i kremama, diže se blato i mulj. A gdje ta, turistička sodoma i gomora prođe, tu ni trava više ne raste, a kamoli ekologija i park prirode Dinara, koji je lani naša mudra i pametna država proglasila na tom području.
Proglasila i onda se u međuvremenu zavadila i izgubila u pustim špekulacijama gdje će mu biti sjedište. Hoće li u Kninu ili Kijevu, il‘ možda u Vrlici, Sinju, Hrvacama, u Splitsko-dalmatinskoj ili Šibensko-kninskoj županiji. Da bi se sad, kad su došli problemi i kada su fotoreporteri "Slobodne" došli vidjet što se gore, Bogu iza nogu događa, svi p(r)ozvani sakrili u mišju rupu, braneći se – nenadležnošću. Nemamo mi ništa s tim – kažu i u Javnoj ustanovi "Priroda" Šibensko-kninske županije, ne znaju ništa ni u Hrvatskim vodama, pa gdje su oni, u Splitu i Zagrebu, odakle bi oni znali što se gore događa. Oni, izgleda, znaju jedino poslati uplatnice za slivne vode! Zgražaju se i u ekoudrugama, u Kninu i okolo, al‘ ne mogu ni oni ništa, sami, država bi to trebala.
Prezreni privatni sektor
Da ne duljimo, od države ništa, nula bodova, kao i obično, jer je pametnima odavno znano kako je ona najgori gospodar. A jedini koji su nešto napravili za izvor Cetine su stoput popljuvana i bespotrebna lokalna samouprava, općina, odnosno njezin skoro pa jedini zaposlenik, načelnik Petar Preočanin, i isto tako stoput prezreni privatni sektor. Punionica vode "Naturalis" financirala je postavljanje dva pokretna WC-a, a Općina je postavila dva kontejnera za smeće. Da njih – kakvih takvih, ali ipak nekakvih – nema, u Civljanima bi se – po svima drugima – već dosad dogodila kuga, kolera i zaraza. Nije nešto, ali drugi nisu napravili niti to!