Šta je pusta Olimpijada prema Prominskim igrama! Barem za Prominjane nema većeg sportskog i društvenog događaja, još tamo od 1949. godina, kada se odigrala prva, i kad se još "trkalo" težačkim konjima i bicklima bez brzina, pa do današnjeg 1. svibnja, kada su se dogodile 64. po redu.
Prominjani su se "u mistu" i na hipodromu natjecali u tradicionalnim sportskim disciplinama – utrkom biciklista, trčanju juniora, seniora i veterana, utrkama magaradi i konja, te u jačanjima koja su već postale dio običaja i folklora, u bacanju kamena s ramena, potezanju konopa, šijanju, balotama i malom nogometu. Osim časti, pobjednicima su pripale i prigodne novčane nagrade. A besplatnog graha bilo je za sve sudionike – kojih nikad nije manje od stotinu – i njihove goste kojih je rijetko kad manje od tisuću.
– Tako je bilo oduvijek, oduvijek su ljudi ovog kraja živjeli za ove igre, i kada je Prominjana bilo oko sedam tisuća i danas kada ih je u općini 1136. Dođu na taj dan iz Zagreba, Zadra, Splita, igre se ne propuštaju, osim nekoliko ratnih godina, a održavali smo ih čak i u progonstvu u hotelu "Medena" – kazao je načelnik Tihomir Budanko.
Jedan od onih koji je pobjeđivao u "Medenoj" je i Paško Perić Pajica, koji je ponovno, po tko zna koji put, pobijedio u utrci magaradi, jašući na Raulu, sinu svoje šampionke Rajke, na kojoj je, veli, pobjeđivao na 22 trke zaredom. Povući će se neporažen jer, veli, više se neće natjecati, 68 mu je godina, i vrijeme je za mlađe. U utrci konja na grlu Hope najbrži, pak, bio je Luka Kanaet, a najbolje je kamena s ramena bacao Dalibor Džaja, dok je najbrži na biciklu bio Jakov Bronić, a u utrci juniora najbrži u dva kruga Marko Marin...
No, da se ne naljute svi ostali pobjednici, oni koje nismo spomenuli, na "Prominskim igrama" rezultat je ionako u drugom planu. Budući da, tu tradicionalno pobjeđuje duh zajedništva i ljubavi svih Prominjana prema svom kraju i svojoj župi svetog Mihovila, čiji je župnik, fra Petar Pletikosa, blagoslovio i uz načelnika Budanka otvorio igre, uz konferansu Ante Nadomira Tadića Šutre i tehničku pomoć Žarka Duvančića, još jednog – ali bivšeg – načelnika, doveo ih do slavodobitnog kraja. I velikog glazbeno-plesnog finala za koji je bila zadužena grupa "Šarmeri" i njihov nastup u Domu kulture u Oklaju.