Stara parola i priča kako se poljoprivredna Dalmacija ne može s velikima tući kvantitetom i količinama, ali zato može kvalitetom i ekskluzivnošću, potvrđuje se ovih dana konačno i praksi.
Naime, nekako je ispod radara, gotovo nezabilježeno, prošla vijest da su pored četiri vina vinarije 'Testament' i Babića šibenskog Vinoploda, nagrade na ovogodišnjem Decanteru u Londonu osvojili i Babić vinarije Galijin Dvor Rade Županovića, te čak pet vina vinarije Ante Sladić Vino iz Plastova.
Riječ je o jednom srebru za Debit iz 2020. godine koji je na ocjenjivanju dobio 90 bodova, te četiri bronce – Lasinu iz 2018, Lasinu Opol iz 2020. Tribidrag iz 2016 te Maraštinu iz 2020. godine, koje se svaka ponaosob ocjenjena s 88 bodova.
To je svakako izniman uspjeh jer se rijetko koja mala obiteljska butik vinarija iz Dalmacije može pohvaliti s takvim rezultatima. A sve skupa je nastalo sa samo 36 tisuća loza, odnosno šest hektara pod vinogradima skradinskom zaleđu, u obiteljskom vlasništvu, s godišnjom proizvodnjom koja varira od 40 do 50 tisuća butelja. S vinskom pričom koja se u obitelji Sladić prenosi s koljena na koljeno, od djeda Jure, preko oca Marinka, pa sad do Ante. I brata mu Jure koji stvara vina za 'Decantere' u vinariji Testament!
'Mene najviše raduje kontinuitet. To je jedina potvrda da nešto dobro radite. Na Decanteru smo lani dobili tri medalje, za plavinu broncu s 89 bodova, za lasinu opol 87 bodova, i za tribidrag srebro 91 bod. A preklani, kada smo prvi put sudjelovali, jednu broncu – za Debit, 86.' - veli nam Ante, čija se vinarija može podičiti ne samo vrhunskim vinom, nego i nagrađivanim maslinovim uljem.
Njihovo monosortno ulje od oblice u New Yorku je na NYIOOC osvojilo zlatnu medalju.
'To je prvi put da smo se organizirali i poslali svoje uzorke na natjecanje, i kao rezultat je došlo to da je Dalmacija prvi put prestigla Istru u broju medalja za maslinovo ulje. Imamo oko 230 stabala u Plastovu, proizvodimo monosortna maslinova ulja od oblice i krvavice, naših autohtonih sorti, pakujemo ih u dizajnerske bočice od 2,5 decilitra. Proizvodnja je mala, ali ekološka i vrhunska, za potrebe naše kušaonice i top restorana koji na tome grade vrhunsku gastronomsku priču. Kao i mi sami uostalom. Jer, promovirajući ulja i vina od domaćih sorti, potičemo i sve druge u našem okruženje da sade, razvijaju i istražuju njihove mogućnosti.' - napominje Sladić koji je pored dosadašnjeg izvoza svojih vina u šest zemalja u EU, ove godine, unatoč pandemiji, prve malo ozbiljnije količine plasirao i u Kanadu, SAD i Izrael.
Zadovoljan je i turističkom sezonom koja je ove godine malo specifična – kao i sve drugo uostalom – nema više dolaska velikih grupa u njihovu kušaonicu u Plastovu, ali ima dosta individualaca. Zapravo, kako vrijeme odmiče, sve ih je više, i jako su dobro potrošači, koji poznaju, vole i kupuju vina. Čak i ciljano, samo zbog toga dolaze, da bi u autohtonom ambijentu hrvatske Toscane, u skradinskom zaleđu, sparili domaću kapljicu s pripadajućim zalogajem, fetom pršuta ili sira, skradinske torte. I onda se s punim gepekom boca i paketa vratili nazad, kući.
Je li to ono što smo htjeli, onaj izvoz naših poljoprivrednih proizvoda na kućnom pragu o kojem smo dosad samo sanjali, onaj vrhunski gost, bolje platežne moći koji ne kupuje samo pomidoru na pazaru i paštetu u Konzumovom dućanu, onaj koji troši na 'vanpansionsku potrošnju'?
