Strahovitoj suši stoljeća, kako je ove godine neki nazivaju, sa svim onim što je prati i na našim prostorima, odolijeva rijeka Krka s njezinim glavnim izvorima, vrelom podno slapa Krčića u Kovačiću kod Knina, koji je u ovo doba bezvodan i potpuno suh, te s izvorom Torak u kanjonu Čikole.
Naoko mala krška jezerca-vrela, uz druge podzemne vode, nizvodno spasonosno "hrane" zalihama Krku koju preko svojih špina piju stanovnici Šibensko-kninske županije, ali i rubnih dijelova Splitsko-dalmatinske i Zadarske. Uz spomenuti glavni izvor na rubu Kninskog polja, uz Čikolu je široko jezerce s izvorom Torak.
Ondje je i glavna crpna stanica kojim se voda sustavom dovodi i do brojnih domova. Tu su, reklo bi se, strateške rezerve vode šibenskog kraja. Nacionalni park Krka je od lani osmislio i uveo atraktivnu, kraću izletničku rutu obilaska brodom od Skradinskog buka do Torka kojem se izravno ne može priči zbog nabujala raslinja u vodi.
To je podneblje netaknute prirode, ali i bogate povijesti. Ophod traje oko sat i pol, a cijena izleta je 80 kuna. Tako, na neki način, i samim ulaskom u brod, zakorači se u povijest toga dijela Zagore, dugoj 900 godina.
S drevnom utvrdom Ključicom iz 14. stoljeća uvrh kanjona, kojom su vladali velikaši Nelipići. Gotovo bešumno klizi se bistrom Čikolom smaragdne boje i bujnim zelenilom njenih strmih obala.
U ovo sušno doba, sama Krka vodom opskrbljuje tu svoju pritoku, koja je u gornjem toku, već nekoliko kilometara nizvodno od izvora u Čavoglavama gotovo potpuno suha. Osim izvorišta pitke vode u Torku.
Izniman je doživljaj, vrijedan truda i u ovo doba godine, krenuti stazom na neku od okolnih brina Čikole, s pogledom na zelenu dolinu s jezerom i slušati kako priroda diše. Onako, kalo smo to i mi učinili i prije točno deset godina.
Sam izvor rijeke Krke, u ljetno doba poput maloga jezerca, poznato je izletište s uzgajalištem zlatouste pastrve u blizini. Ondje je ranije bilo i poznato svratište, restoran ribljih specijaliteta, s jeftinom ponudom za domaći svijet, izletnike i turiste. Srušeno je u vrijeme okupacije kninskog kraja u Domovinskom ratu.
A neko vrijeme na izvoru Krke vladao je i neobičan, antiekološki običaj: pranje automobila izvorskom vodom! Što je kod većine građana izazivalo pravo zgražanje. To je potrajalo sve dok kninske vlasti s Turističkom zajednicom tomu nisu stali na kraj. Postavili su i ograde da se vozilima ne može prići vodi.
Na posljetku, čini se da je i ekološka svijest ljudi na tim prostorima i drugih posjetitelja, ipak dostigla primjerenu razinu odnosa prema blagu svekolike prirode.