On je čovjek kojega poznaju na svakom kantunu u Drnišu i Šibeniku, gradovima uz koje je vezan životno, profesionalno i emotivno. Kako i neće kad je vrlo teško naći tako svestranu osobu.
On je strastveni obožavatelj trčanja, trekinga, ljepota Promine i svoga Drniša, ali je javnosti možda najpoznatiji kao "teta" iz vrtića. On je Nikola Perlić, čovjek koji se sto posto unosi u sve što radi.
– Spadam u onu kategoriju ljudi koji svim srcem vole ono što rade i koji svoj posao ne doživljavaju kao nešto čime tek zarađuju za život – kaže Perlić.
Nikola život živi punim plućima i dan mu je prekratak. Uvijek inovativan, željan pomicanja granica.
Odgojitelj je u Dječjem vrtiću "Osmijeh" u Šibeniku; za djecu je "tetak" ili Niko.
– U svom radu prilikom podučavanja ne primjenjujem uvijek konvencionalne metode. Često sam autor pjesmica koje djeca pjevaju, igrokaza u kojima glume, metoda za učenje – veli Perlić.
A u duši je zapravo pustolov:
– Istina, očitovalo se to još dok sam bio mali, kad su me roditelji često znali tražiti po kanjonu Čikole. Uvijek sam u pokretu, i svako doba godine sa sobom donosi mi nove aktivnosti, bilo da je riječ o organizaciji natjecanja u brdskom trčanju, bilo da je riječ o organizaciji maškara i krnjevala – govori Perlić.
Među ostalim, voditelj je sportske sekcije Planinarskog društva "Promina" i predsjednik Udruge "Drniški krnjeval". Prije tri godine, zajedno s Božom Strunjom, inicirao je i pokrenuo Prominatrek. Na drnišku planinu s tisuću lica, kako sam naziva Prominu, doveo je već tri puta Prvenstvo Hrvatske u brdskom trčanju, u kojem je do sada sudjelovalo više od 300 trkača i mnoga poznata imena.
– Planinsko trčanje je sport za sve ljubitelje prirode i planina. Ono pruža jednako zadovoljstvo rekreativcima koji žele uživati u prirodi kao i najboljim atletičarima koji žele novi izazov – kaže nam Nikola, koji i sam aktivno sudjeluje na brojnim ekstremnim utrkama, kao što je ultramaraton u Istri dug 110 kilometara.
Trenira svakodnevno, a kad nema vremena zaletjeti se do Promine, trči gore-dolje po najpoznatijoj drniškoj strani, strmoj Škaričinoj ulici, uz bodrenje sugrađana. Nešto slično kao Baćo u Velom mistu...
Trenutno se priprema za sudjelovanje u natjecanju na Jahorini, koje je koncem srpnja. Poznat je Nikola i po svojim tetovažama, za sada ih, kaže, ima šest, a koliko važno mjesto Drniš zauzima u njegovu srcu, dovoljno govori činjenica da mu je najomiljenija tetovaža koju ima – zaštitnik grada Drniša, sv. Roko.
– U početku su bili svakakvi komentari roditelja. Nisu mogli jednostavno prihvatiti da će im se za dijete u vrtiću brinuti muškarac, i to istetoviran. Poslije su upoznali mene i moj nastup, pa su promijenili mišljenje – govori Nikola.
Supruga mu je bivša košarkaška reprezentativka Marta Čakić, sada Perlić. Imaju sina Enza. Njegovo ime otkriva još jednu Nikolinu strast.
– Moja žena Marta i ja obožavamo talijanske automobile, pa smo sinu dali ime po Enzu Ferrariju – pojašnjava Perlić.
Unatoč brojnim aktivnostima uvijek nađe vremena i za obitelj:
– Dok je sin bio manji, nije mi bio problem ni pelene promijeniti, ni skuhati ručak – zaključuje Perlić, kojeg bi svaka majka poželjela za zeta. Samo, sad je gotovo, supruga Marta ga je zaključala...