Malo misto u zaleđu Šibenika, na obali Prukljana, u kojem nema diskoteka, hotelskih kompleksa, trgovačkih centara, devastacije ni nepotrebne betonizacije, tisuća automobila, prenapučenih plaža i inih sadržaja karakterističnih za velike turističke destinacije, sve je traženija za obiteljski odmor.
Mir i tišina, čisto more s uređenim plažama, kabinama za presvlačenje i tuševima, puno zelenila i dobrih ljudi pravi su mamac za Europljane. Samo mjesto, prema zadnjem popisu stanovništva, ima 580 duša, a ljeti je taj broj tri puta veći. Ipak, gužve nema. Iznajmljivanjem se bave 44 obitelji koje raspolažu s ukupno 230 kreveta, a tu je i jedan kamp sa šest smještajnih jedinica. Koliko je selo postalo popularno među domaćim i stranim turistima, posebno obiteljima s djecom, govori podatak da u posljednjih osam godina stalno bilježe rast turističkog prometa i do 20 posto, a zadnje dvije godine noćenja su se sa skromnih par tisuća popela na 14 tisuća.
Što će nam bazen?
Doduše, povećava se i broj apartmana, ali ne takvom brzinom kao što se to dogodilo u šibenskoj gradskoj jezgri ili u turističkim mjestima uz morsku obalu, pa straha od prekomjerne apartmanizacije, makar za sada, nema. Obiteljske kuće s velikim okućnicama, puno zelenila i parkirnim mjestima, blizina Prukljana, ali i Šibenika i Vodica, dovoljan su razlog da Nijemci, Austrijanci, Poljaci, Česi, u zadnje vrijeme i Francuzi i – naravno – domaći, na odmor dolaze u Raslinu. I da joj se vraćaju.
Obitelj Gorana Lokasa, hotelsko-turističnog radnika u mirovini, među prvima se počela baviti iznajmljivanjem. Prije 13 godina u novoizgrađenoj obiteljskoj kući uredili su dva apartmana i krenulo je. Bili su pioniri u tom poslu, ali iz godine u godinu išlo je sve bolje.
– Ne stremimo ničem velikom, niti namjeravamo graditi bazen. Pa Prukljan je samo 150 metara od naše kuće! Već imamo i stalne goste, koji su ujedno i promotori Rasline. Preporuče naše malo misto za odmor svojim prijateljima i rodbini, i tako je iz godine u godinu sve više gostiju. Ne samo kod mene, nego i kod drugih koji su krenuli u turističke vode – kaže Lokas. Na najmanje sedam dana, a neki ostaju i tri tjedna, kod Lokasovih odsjedaju Nijemci, Austrijanci, Slovenci, Hrvati, a u zadnje vrijeme i Francuzi.
Dolaze i u listopadu
– Austrijanci, baš kao i Nijemci, kojih je sve više zadnjih godina, vole mir. Dolaze s djecom, a ovo je idealno misto za obiteljski odmor. Ako se zažele gužve, odu do Vodica, Šibenika ili na Jadriju. Sve je blizu, svi su motorizirani i to im nije problem, a navečer se opet vraćaju u seoski mir i tišinu. Sve su to krasni ljudi i nikad nije bilo problema. Zadovoljni smo i mogu vam reći da smo prošle godine imali gostiju i u listopadu. U odnosu na prve godine kad smo počeli s iznajmljivanjem, vidljivo je da se sezona produžila – govori Lokas. Na pitanje što Raslini fali, kaže da je ne bi previše mijenjao, ali da treba ulagati u nju.
– Prvo, držim da bi sami mještani trebali više voditi brigu o svojim okućnicama, urediti ih i održavati, paziti gdje bacaju smeće, a dobro bi nam došli bankomat i mjenjačnica – rekao je.
Inače, zanimljiv je podatak da u Raslini, u ukupnoj strukturi gostiju na području koje pokriva šibenska Turistička zajednica, najveći udio imaju Nijemci i Austrijanci, čak 56 posto. Među gostima koji odsjedaju u dva apartmana obitelji Ivanke i Ivana Rajić, u ulici Put Rajića iz koje puca predivan pogled na Prukljan, također je najviše Nijemaca i Austrijanca. Iznajmljivanjem se bave dvanaest godina i imaju svoje stalne goste.
Ima i Rusa
– Evo, u šestom misecu bili su Austrijanci koji kod nas dolaze šest godina i već su za iduću godinu rezervirali tri tjedna. Sad su kod nas Nijemci i Poljaci, a bilo je i Rusa. Zadovoljni su svi naši gosti, lipo im je ode, ali svi se žale na put. Vidite i sami kakav je. To je veliki problem i nije nam jasno da ga grad Šibenik sve ove godine ne može urediti. Ne smeta to samo našim gostima, smeta i nama – kaže Ivanka i dodaje da je tih trista metara bez asfalta "šaka u oko" ljudima koji žive u Rajićima i uz to se bave turizmom.
– Sve redovito plaćamo, a nemamo ništa zauzvrat. Svake godine muž i ja kariolom nasipamo put da bi ljudi mogli proći autom. Dođe kiša i odnese škalju. Nema ni javne rasvjete do naše kuće i dalje, pa gosti noću moraju ići s baterijom. Nije li to sramota u današnje vrime – ljutito je dodala Ivanka.
Među mladim Raslinjanima koji su svoju egzistenciju pronašli u turizmu je Karlo Benko, vlasnik firme "Bravo" d.o.o., koja se šestu godinu bavi iznajmljivanjem četiri apartmana i tri broda. I on navodi da ima 90 posto stalnih gostiju, obitelji iz europskih zemalja.
– Supruga Irina je Ruskinja, pa u Raslinu dovodimo i njezine sunarodnjake. Jedno sam vrijeme živio u Beču, supruga u Rusiji, i vidjeli smo što gostima treba za kvalitetan odmor i na tome radimo. Sljedeće godine ćemo nabaviti još brodova, a krenut ćemo i s biciklizmom, jer to gosti traže. Ovo je idealno mjesto za odmor, plaža je ispred kuće, mirno je, ne moraju strepiti nad djecom i zato nam se vraćaju – kaže Karlo.
Dodaje da u selu postoje i dućan, pizzerija, restoran zdrave hrane s domaćim proizvodima, imaju uredne plaže pogodne za djecu, a tinejdžere, ako im je dosadno, upute u Vodice. I Karlo, kao i Rajići, baš kaže da bi Raslini jednom godišnje dobro došla "financijska injekcija" iz gradskog proračuna.
– Turisti su sve zahtjevniji, masu toga napravimo i pripremimo mi, sami iznajmljivači i mještani, ali bez ulaganja u javne potrebe i turističku infrastrukturu nema napretka. S druge strane, dosta novca iz Rasline odlazi u gradsku blagajnu, a nedovoljno nam se vraća – reče.
Kad će šetnica?
Jednakog je mišljenja i predsjednik Mjesnog odbora Ivan Rajić, koji kaže da u zadnje dvije godine iz gradske blagajne u Raslinu nije uložena ni kuna.
– Ulice u selu asfaltirane su prije više od 40 godina i do danas ni jedna nije obnovljena, nego se samo krpaju rupe. Ne samo oko tog pitanja, nego i ostalih potreba za ulaganjem u infrastrukturu mista, uporno upozoravam gradsku upravu. Čini se bez rezultata. Evo primjera! Lani smo počeli uređivati šetnicu u Uvali sv. Mihovila koja bi se trebala spojiti s centrom mjesta. Duga je 520 metara, a uređeno je 150 metara. Grad je uložio 150 tisuća kuna, ukupni je troškovnik 700 tisuća i ako Grad nastavi izdvajati ovim tempom, završit ćemo je za sedam do deset godina. A ta nam šetnica puno znači i pridonijela bi boljoj ponudi Rasline – kaže Rajić. Mjestu bi, a rekli su nam to i drugi mještani, trebao jedan mali hotel i još jedan restoran jer je gostiju sve više.
Od kulturno-zabavnih i sportskih zbivanja tijekom sezone za sada imaju samo "Prukljanske gušte" u suradnji s Bilicama, te Međunarodni plivački maraton. No, i tu je problem! Nema društvenih prostorija u kojima bi se mještani mogli sastajati, pa kako će se aktivirati te osnivati razna društva ili udruge koje bi nudile sadržaje? Posla još ima na sve strane, kažu Raslinjani, ali bez pomoći Grada neće naprijed.
Puno dajemo, malo dobivamo
Prema kategorizaciji turističkih mjesta, Raslina je 2009. godine svrstana u skupinu B, što podrazumijeva visoki turistički standard, ali i veća davanja. Ivan Rajić kaže da su bili na granici između kategorije B i C, ali svrstani su u B iako Raslina za to još uvijek nema uvjete.
– Na primjer, nemamo poštu. A ta viša kategorija podrazumijeva veće poreze i veću boravišnu pristojbu i zato je naš zahtjev prema gradskoj upravi Šibenika uvijek isti: u Raslinu treba puno više ulagati, jer više i dajemo. U ovom trenutku to nije tako – kaže Rajić.
Turistički ured
Od 18. lipnja do 1. rujna u Raslini radi ispostava ureda Turističke zajednice grada Šibenika. Studentica Ana Grbelja obavlja posao "ljetne" turističke djelatnice i kaže da posla uvijek ima:
– Turisti dolaze po informacije kako do NP Krka, kad ima autobus za Šibenik, traže prospekte, zanima ih gdje ima dobar restoran i slično. Iznajmljivačima koji u kući nemaju računalo prijavljujem goste u e-Visitor – rekla nam je Ana.
