U Rijeci gdje je živio posljednjih godina, u 89. godini preminuo je dr. Živko Bjelanović, redoviti profesor u miru Sveučilišta u Splitu.
Dr. Bjelanović rođen je 6. travnja 1933. godine u Đevrskama, a četiri razreda osnovne škole završio u dalmatinskom zbjegu u egipatskom El Shattu. Gimnaziju je maturirao u Šibeniku 1953. godine, a srednjoškolsko obrazovanje prošao je u više dalmatinskih gradova (Sinj, Split, Zadar i Šibenik).
Studij hrvatskog ili srpskog jezika i jugoslavenskih književnosti diplomirao je 1958. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Obranio je tezu "Antroponimija Bukovice" na Filozofskom fakultetu u Zadru i time 1988. stekao doktorat humanističkih znanosti iz područja filologije.
Radio je kao profesor u Gimnaziji i u Učiteljskoj školi u Šibeniku. Otvaranjem Pedagoške akademije u Šibeniku, radi kao profesor, a zatim i kao ravnatelj te ustanove do njezina zatvaranja u ljeto 1967. godine.
Iza toga je lektor hrvatskoga jezika na Universita Cattolica i Universita degli Studi u Milanu (1967.-1969.). Potom je profesor na Pedagoškoj akademiji u Puli, odakle 1975. dolazi na Pedagošku akademiju u Split gdje na Sveučilištu ostaje do umirovljenja 2003. godine.
Kao priznati i poznati onomastičar, bio je član Odbora za dijalektologiju i Odbora za onomastiku JAZU-a, glavni urednik časopisa "Čakavska rič" (1978.-1984.), i član uredništva godišnjaka "Titius" (2008. – 2017.). Na projektu "Rječnik splitskih prezimena od početka do sredine XX. stoljeća", dr. Bjelanović je bio voditelj, a u kronikama "Slobodne Dalmacije" ostalo je zapisano da je dr. Bjelanović objavljivao priloge i u našem listu.
Poseban znanstveni interes pokazivao je prema onomastici odnosno antroponimiji i toponimiji gdje je dao značajan doprinos. Najčešće i najviše je obrađivao je korpus imena, prezimena i nadimaka Sjeverne Dalmacije, posebno Bukovice. Iz onomastike objavio je četiri zapažene knjige: "Imena stanovnika mjesta Bukovice" (1978.), "Antroponimija Bukovice", (Split 1988.; Zagreb 2012.); "Rječnik antroponima Bukovice" (1989.) te "Onomastičke teme" (2007.).
Knjiga "Antroponimija Bukovice" sadrži gotovo 5500 imena, prezimena i nadimaka, što danas predstavlja i dokumentarnu vrijednost. Za knjigu "Onomastičke teme", akademik Petar Šimunović je 2007. napisao: Ovakve knjige još nije bilo u hrvatskoj antroponomastici.
Svi njegovi nekadašnji učenici i studenti suglasni su u ocjeni da je bio vrstan predavač, temeljit i sistematičan u radu, a ujedno pristupačan kolegama i studentima. Ostavio je – kao uzoran nastavnik i znanstveni istraživač – dubok trag u hrvatskoj toponimiji i antroponimiji i ostao u lijepoj uspomeni generacijama studenata nastavničkih studija. Bio je i pažljiv suprug Mariji i otac Adriani, također prosvjetnim radnicama.