Iz Dnjepra, milijunskoga ukrajinskoga grada, zajedno sa svojom obitelji, suprugom Vitaliyem i kćerkom Solomijom, Ksenia Norik stigla je u Vodice krajem kolovoza. Akademska slikarica, koja je u Hrvatsku zakoračila bez znanja jezika te čiji su radovi bili izloženi u Dnjepropetrovskom umjetničkom muzeju, danas je aktivna članica u udruzi "More", priprema se za samostalnu izložbu, a njezini radovi stižu na adrese cijelog svijeta.
Naime, dok je sa suprugom ljetovala 2018. godine u Vodicama i maštala da život provede baš ovdje, nije ni slutila da će se njezina želja ostvariti, sve do 24. veljače prošle godine kada je napustila svoj dom i život započela kilometrima dalje od rodnog kraja, ali ne zbog sanjarenja o novom početku u Vodicama, već zbog rata koji je započeo u njenoj domovini.
Život u Kijevu
- Prije početka rata živjela sam i radila u Kijevu, ali sam rođena u Dnjipru, gdje sam pohađala školu - kazala je za portal Infovodice Ksenia. Sada živim u Vodicama, u koje sam stigla krajem ljeta s kćerkom, dok mi se suprug pridružio prije tri mjeseca - kazala je za Ksenia za portal Infovodice.
U Vodicama joj je lijepo, prenosi Infovodice, iako joj neizmjerno nedostaju obitelj, prijatelji i rodni grad.
- Većinu vremena provodim brinući se o kćerki, a uz kuhanje i ostale kućanske poslove ostaje mi maksimalno tri do četiri sata za slikanje, što nije ni približno onoliko koliko sam slikala dok smo živjeli u Ukrajini - dodaje Ksenia.
Usprkos tome, ove godine je donirala pet radova za izložbu u Dnjepru, a novac od prodaje tih slika otišao je za pomoć ukrajinskoj vojsci.
- Aktivna sam članica u likovnoj udruzi "More" u Vodicama i prije Božića otvorena je izložba slika u Gradskoj knjižnici Vodice, gdje sam izložila svoje radove zajedno s drugim umjetnicima. Čini mi se da se ljudima sviđa moj rad pa se pripremam za samostalnu izložbu - sa smiješkom će Ksenia.
Pejzaži i portreti
Najviše slika pejzaže, ponekad i portrete, a prije je više slikala mrtvu prirodu i cvijeće. Motivi mora, Vodica i Dalmacije krase njezine slike, a kada ne slika, šeće s obitelji, putuje i istražuje druge gradove.
- Hrvati su vrlo gostoljubivi ljudi i drago mi je što sam ovdje. Sada vrlo dobro razumijem hrvatski jezik i uočavam sličnosti s ukrajinskim jezikom, tako da iz dana u dana sve bolje govorim hrvatski, kao i moja obitelj. Na početku nam je bilo jako teško, a danas moja kći ide na satove plesa i u mažoretkinje, pohađa vrtić. Suprug je došao prije tri mjeseca, zaposlen je i sve je puno lakše nego kada smo tek stigli - zaključila je Ksenia.